13 Siječanj

Duhovnost je samo spoznaja igre svjesnosti.

Najviše stanje u duhovnosti je ono stanje gdje nema nikakvih potreba, gdje ništa ne koristi ničemu. To stanje se zove Nirvana, Nirguna, a to je Vječita  Najviša Istina. U tom stanju nema uslovljavanja..To je ono što nam Swami sve ove godine koliko je na zemlji svojim misijom nas uci.. Zato i kaže ovaj svijet je vaše neposredno iskustvo, vaše vlastito viđenje, sve što se događa, događa se na tom nivou. Ali mudrac svetac, ostvaren i poneko na tom nivou, oni su se odvojili od Satva gune, od bivanja.

Zato je važno znati da u  višem  znanju (ne čulno, ne body svjesnost) se svi ti pojmovi trebaju  dobro razumijeti a poslije i to transcendirati.. Zato oni kažu da su iznad stvaranja i raspadanja univerzuma. To je stanje Parabrahman.

Pitao je jedan naš poznati još prije, na jednom intervju Babu; Da li smo ja i ti Jedno?
Odgovor je bio.

Baba:Samo pitanje ti daje odgovor  da nismo Jedno..Tvoje pitanje je zbog sumnje.

Onda je pitao: Kako spoznati jedno?
Baba; Bez uma bez ega. Jedno je Sve a ti si to Sve. To sve je u Jednom tako da sam i Ja to Jedno na koje sada gledaš odvojeno.

Znači više saznanje nas dovodi uvodi do Jednog Jedinog u Svemu ali izvan postojanja (um tijelo vezanosti). To znanje se ne može slijediti već ga treba prihvatiti.

Prihvatiti znači odbaciti sve što nismo na način koji nam  najviša spoznaja (učenje) nudi. Poslije i to odbacuješ jer to je samo putokaz.

Dolazak kod Babe, daršani, intervjuu sve su to samo putokazi, sredstva, čamci ka cilju kojih se većina i dalje drži. Trebalo bi većini biti sve jedno gdje su, što su, i tko su , naravno ako su se malo pomaknuli iz body svjesnosti. Na kraju na cilju nam ne treba Ništa jer tamo je Sve. Riječ cilj koristimo jer je prikladna za razumjeti nivoe saznanja, no sam cilj ne postoji. Sve je sredstvo, i napor ne postoji , no tek treba odbaciti sumnju iza koje je um koji saznanje i istine blokira. Zato se ni jedno pitanje ne može stvarno razumjeti ako ste poistovjećeni sa tijelom. Svaki je trenutak dobar kada treba odbaciti poistovječivanje  sa tijelom. Tjelesne aktivnosti će se nastaviti sve dok tijelo ne propadne, ali vi se nećete poistovjetiti sa njima. Možete  promatrati tijelo, prema tome vi niste to tijelo. Možete  promatrati dah, ali vi niste taj dah. Na isti način, niste ni svjesnost; morate postati jedno sa Sviješću. Kada se utvrdite u svjesnosti, ravnodušnost prema tijelu i čulima pojavit će se spontano. To je prirodno odustajanje, ne voljno. To ne znači da vi treba  zapostaviti svoje svjetovne dužnosti (kako se obično um započinje opravdavati) konceptima;već obavljajte ih sa najvećim oduševljenjem.

Treba se transformirati u prvobitno stanje, koje je prethodilo vašem rođenju, to je atmički princip. Duhovnost je samo spoznavanje ove igre svjesnosti. O kojem onda duhovnosti svi pričaju. Tek kad se spozna da mi nismo svoje misli, i da misli dolaze iz svjesnosti smanjuje se poistovjećivanje sa tijelom i umom i tek tada se naša svjesnost stapa u univerzalnu svijest. Životna sila i dalje djeluje ali njene misli i akcije nisu više svedene na osobnost.

Za spoznaju je potrebno tijelo, no, iako nema razlike između mrava, slona, Išvare, životna sila je ista.

Ali ljudska biča su obuzeta svojim bivanjem (u mentalnim manipulacijama  izgubljeni i zarobljeni u ideje), umjesto da su utopljena u Apsolut. Većina ljudi nevažno kako se deklariraju, što rade i koji imidž  imaju ili sebe zamišljaju  jedni druge poistovjećuju  sa konceptima. I ne znaju da je to samo Svjesnost koja se manifestira.

Svjesnost smo mi svi. Mi smo ta svjesnost. Sva imena Bogova su naša imena. Ali zbog vezivanja za tijelo (neznanja), svi se prepuštaju vremenu i smrti- vi to namećete sami sebi. Odjeljujete samog sebe  malim tijelom i preplavljujete se potrebama. A tijelu je potrebno toliko toga. A naša istinska priroda je otvorena i slobodna, ali je svi prekrivate i oblačite u različite oblike.

SVIJESNOST je vrijeme koje neprestano teče , znači vezano je za vrijeme. Dok Ja, Apsolut neću stalno biti u svjesnosti, i kad ovo bivanje završi, Aposlut neće znati „JA Jesam“. Znači ono što nemate stalno kao znanje, kao svijest kao Istina, je da sve pojavljivanje, kao i život i smrt su samo osobine bivanja, postojanja, a to nisu naše osobine što stvarno Jesmo. Mi nismo individualnost, mi nismo osobe.

ŠTO GOD DA SE DOGAĐA SVE JE MANIFESTACIJA SVJESTI

Sai Ram

Goga i Laci

Moglo bi vas zanimati:

- Izvješća s naših prethodnih putovanja (2006.g – 2010.g)
- Naša prijava na zanimljiv Google projekt: “Project 10 to the 100″ iz 2008. godine
- Girija iskustvo na temu: “Kako je to počelo” (pdf)
- SathyaPedia – sabrane izreke i učenja Sri Sathya Sai Babe