20 Siječanj

Brahmavidya

Onaj tko osvjetljava sve onaj tko u konacnici sve apsorbira u Sebe jest Jedno. Nas predivan Sai.

Jucer smo imali jedan od onih bljesak darsana, nas voljeni je dosao popodne  predivan kao bljestece sunce u bijeloj stolici sireci svojim ulaskom podizanje budnosti i upijajuci u sebe sve valice valove i mjehurice do mogucih visina samih sebe. Na toj um culnoj razini i svejednoj, ananda se spajla sa samom sobom sto i Jesmo.
Takvi kao i svi darsani, kao i svaki tren i vjecnost omogucavaju Brahmavidyu znanje i iskustvo Jednog  jedino za cim treba tragati.

Direktno iskustvo Svjesnost je posebna vrsto energije koja nam omogućava promatramo svoje fizičke, emocionalne i mentalne aktivnosti. Ova energija nalazi izražaj jedino u ljudskom tijelu i zato neke duhovne škole smatraju da jedino čovjek ima dušu. Životinja isto kao i čovjek osjeća i misli, ali nije svjesna svojih osjećanja i misli. Kada smo svjesni, onda smo duhovno, a ne mentalno aktivni. Duhovna aktivnost je potpuno nezavisna od instinktivne, motorne, čulne, emocionalne i mentalne aktivnosti. Naš doživljaj je uvijek onakav kakav je kvalitet našeg uma. Osoba čiji je um grub potpuno drugačije doživljava stvarnost od čovjeka suptilnog ili pročišćenog uma. Doživljaji se razlikuju ne zato što je tvarnost koja se doživljava različita, već zato to su umovi kao instrumenti iskustva različiti. U tom smislu je svako iskustvo subjektivno tj. neistinito. Dokle god smo na nivou uma, objektivna stvarnost će za nas ostati nešto nepoznato i ne-spoznatljivo. Vrijeme u svijesti može biti blokirano, odn, razvoj može biti blokiran, zbog toga što se umu nešto sviđa ili ne sviđa.

Raditi na samom sebi ne znači i neprekidno razmišljati o sebi Presudan je predmet o kojem se bez prestanka razmišlja. Svi se kad-tad  nađu na točki, na kojoj shvate da rad na samom sebi ima prvenstvo; da ste se već umorili djelujući (ili ne djelujući) na način, na koji djelujete. Raditi na sebi ne znači prije svega analizirati samog sebe i svoje motive, ili postati misaono okrenut u sebe (introspektivan), ili pokušavati nadzirati sebe i nastojati činiti bolje, ili biti ono što niste. Korištenje vlastitog uma na taj način dovodi do poraza nad samim sobom.

Potrebno je naučiti, kako razmišljanje zamijeniti svjesnim stanjem . Morate naučiti osjećati ono »što jest« kroz svoje svjesno stanje, a ne projicirati »što ja očekujem, znam, mislim«, Ili asocirati nešto iz prošlosti  kroz svoje misli. Mnogi ljudi koji misle da rade na sebi zapravo se zavaravaju, jer nemaju točnu predodžbu na što se, u stvari, pri tome misli. Provode svoje vrijeme u neprekidnom procjenjivanju sebe, što ih uglavnom pretvara u opsjednute samima sobom. Ovdje je potrebno i jedno stanje zvano prihvaćanje, jer prihvaćanje ima  snagu razumijevanja i sposobnost za ostvarenje preobrazbe?  Jer, nikakvo se kratko ili krnje objašnjenje ne bi moglo nadati postizanju konačnog razumijevanja. Prihvaćanje ne znači automatsko odobravanje svakog događaja, bilo da se radi o unutarnjem osjećaju, o odnosu s nekom osobom ili događanju u vanjskom svijetu. Prihvaćanje bi prije značilo, da smo otvoreni iskustvu vezanom uz taj događaj. Možemo sačuvati svoju intelektualnu diskriminaciju, želeći da nešto – što se upravo pred nama događa – bude drukčije; međutim, ne dopuštamo da te naše želje utječu na iskustvo. To je moguće stoga, što se iskustvo događa na razini osjećaja, a ne na intelektualnoj razini. I dok se otvaramo punini iskustva vezanog uz nešto na razini svijesno događa se stanje koje vodi ka , buđenju.

Stvarno stanje stvari ili ono što zaista jeste nema nikakve veze ni sa jednim objašnjenjem. Možemo se beskonačno upetljavati u objašnjenja, ali na taj način nikada nećemo doći do ispravnog razumijevanja stvarnosti. Svaka duhovna škola ima svoju teoriju o kreaciji duhu, i svrsi čovjekovog postojanja. Ako se priklonimo ijednoj od ovih ideja i počnemo je slijediti, ostajemo vječno slijepi za istinu. Sa druge strane, ako svakikoncept, uključujući i naš vlastit, sagledamo samo kao koncept, bit ćemo trenutno slobodni od neznanja. Jedina promjena koju treba izvesti je probuđenje, zato što su svi problemi koje imamo imaginativni, ali to možemo realizirati samo ako postanemo svjesni. Kako nekome u patnji objasnit   iluzornost patnje, jer da bi prestao patiti on se mora sam probuditi iz svog ružnog sna.

Kada odmor i ne-odmor  prestanu postojati,  tada čak i jednost nestane. Ta krajnja konačnost je izvan  svih zakona,  ne može se opisati. S jednim umom i Putem, prestaju sve težnje  usredotočene na ego. Nestaju sumnje i zbrka, i istinska veza prožima   naš život. Ne postoji ništa što se  čvrsto drži nas,  i ništa nije ostalo iza. Sve samo sebe otkriva,  prazno je i jasno,  ne izražavajući moć uma. Misao ne može doseći  to stanje istine,  tu osjećaji ništa ne vrijede.

.

Nemoj ostati u dvojnosti,  izbjegavaj je pod svaku cijenu. Ne slijedite zavisan um,  i sve stvari su baš kakve jesu.  U biti ništa ne odlazi i ne ostaje. Spoznaj Istinsku prirodu stvari, i ići ćeš ukorak s Velikim Putem, hodaj tako slobodno, nesmetano. Jedini Put ne poznaje nikakve razlike, nerazumni se čvrsto drže ovog ili onog. Da bi kročio u taj istinski Jedan ( Sai, prazan, čist , bog)  svijet, odmah reci “ne-dva”. U tom “ne-dva” sve je isto, nema ničeg izdvojenog  ni izvanjskog. Mudri svih vremena i prostora  doživljavaju probuđenje s tom praiskonskom istinom. Najveće je istovremeno i najmanje – ovdje u Sai svijesnosti nema mjesta ograničenjima. Ono što jest, nije, ono što nije, jest – ako ti to još uvijek nije jasno još uvijek si daleko od unutrašnje istine. Jer ovdje ne postoji jučer,  ne postoji sutra, ne postoji danas.

Naše Sebstvo -JA   postoji jer bez njega ne bi mogli  percepirati svijet, tj. sam svijet za nas  ne bi postojao, ovo treba jasno razumjeti. Drugim riječima bez Ja Svijesti ili Ja Jesam Svijesti vi ne bi mogli biti ovo što ste sada,  ljudsko biće, niti bi mogli  percepirati svijet, jer on sam ne bi ni postojao za  nas. Ali Ja Svijest nije Probuđenje, to je više  Samospoznaja, ako uzmemo još dva stanja iznad toga koja bi označavala vaš daljnji Rad na Sebi, a to su Realizacija i Oslobođenje. Tek stanje Oslobođenja jeste stanje koje bi mogli nazvati Probuđenjem. Direktno iskustvo naziva se prosvjetljenje, probuđenje ili Samadhi. Direktno iskustvo je bez posredstva čula i bez procesa razmišljanja. Spoznavši Boga, čovjek u biti spoznaje samog Sebe. To je totalna svijest. To je jednota s bezobličnim “aspektom” Brahmana; tzv. Brahmajnana.

Prosvjetljenje je trenutak u kojem val shvati da je voda. U tom trenutku nestaje sav strah od smrti .

Puttaparthi 2011. godine

• Pred put ka Izvoru
• 10 Siječanj
• 12 Siječanj
• UVOD
• 7 Siječanj
• 13 Siječanj
• 15 Siječanj
• 20 Siječanj
• 21 Siječanj
• 25 Siječanj

Moglo bi vas zanimati:

- Izvješća s naših prethodnih putovanja (2006.g – 2010.g) - Naša prijava na zanimljiv Google projekt: “Project 10 to the 100″ iz 2008. godine - Girija iskustvo na temu: “Kako je to počelo” (pdf) - SathyaPedia – sabrane izreke i učenja Sri Sathya Sai Babe