21 Siječanj

Nasi decki su jucer imali onaj svoj predivan dan i darsan za vjecnost. Vukli su prvi red i sjeli na najbolje mjesto ocekujuci da nas Voljeni  dodje u stolici sto se i ostvarilo. Dugo ih je gledao milovao pgledom, rucicom blagoslov dugo prema njihovom mjestu im udjelio. I pogledom ih mazio da je milina bila vidjeti ih kako su prepuni Sai nektara ispunjeno blazeno  nama dijelili ta iskustva, ljubav i ono bez rijeci sto nas ovdje i dovodi dok smo jos utjelovljeni, radost i srecu.

Postojati u datom trenutku – to je tajnovit doživljaj. Svjesno je aktivirano, a mi sami djelujemo na novoj i višoj razini. Ishod je osjećaj zadovoljstva i oduševljenja, te prizivanje u igru onih sila koje djeluju među osobama, onih koje je sve do sada blokiralo vlastito Ja. Ove sile djeluju na vrlo praktičnim razinama, izazivajući preobrazbu u situacijama, u kojima smo nekada pružali otpor. Prihvaćajući ih, mi ih nadilazimo. Dodirujemo duhovno kroz svjetovno.

Sad je vrijeme da dođete Saiju, do sebe. Razumijevanje i uvidi, koji vam se rađaju u takvim trenucima, će se razotkriti kasnije, u fazi više usmjereni prema van .Onaj trenutak, kad Sai  ananda prodire u vas , razumijete njezino značenje, jer to je ona neimenovana bit , koju su doživjeli svi sveci.. Okus Boga/Sebe je jednak.
Vrijeme se mijenja, svijet se bez prestanka mijenja, ali iskustvo anande/Sebe, njezina radost, ostaje ista. To je jedina stvar na koju se možemo osloniti, jedina stvar koja nikad ne umre. To je jedina stvar, kojoj možete reći- svoje pravo bivstvo.
Ovdje polažemo zadnji dio svoje puzzle na svoje mjesto, mjesto trećeg oka, mjesto unutrašnjeg gledanja. Čak i u neprestano promjenljivom toku života ima trenutaka, kad dođemo do točke završavanja. U takvim trenucima smo u mogućnosti vidjeti cijelu sliku , složenu svih malih djelića, koji su tako dugo zapošljavali našu pažnju. Kad završavamo, možemo biti tužni, jer ne želimo da se stvar završi, ili zahvalni i prihvatimo činjenicu , da je život pun završetaka i novih početaka, koji nas vode Sebi, onome sto stvarno jesmo..

Budnost nije nešto jako daleko, – vaša svijest je Budmost. I vaša svijest je svjedok stvarima , iz kojih je sastavljen svijet. Svijet će dočekati kraj ali ogledalo će ostati, i kad neće imati ništa  projicirati.

Kada svjsnost u potpunosti shvati svjsnost, da li će prigrliti tijelo kao sebe? Svjenost je u sveprisutnosti; ona neće izdvojiti jedan dio manifestacije i reći ”Ja sam to.” Svjesnost se ispoljava kao i svjetlost.

Kako dalje nakon uzmimo usvajanja višeg znanja Ako ostanete u svjesnosti, sve će se događati spontano. Ako ste još uvijek na ravni tijelo-um, pomislit ćete da ste vi taj koji nešto radi. Ako zaista ostanete u tom što univerzalo znaje vam nudi, postat ćete jedno sa Sebstvom. Šta god da vam je potrebno, dogodit će se. Aktivnosti će se događaju. Svjesnost ne može nikada ostati pasivna, ona će biti zauzeta uvijek – to je njena priroda. Kada dođete ovde, u ašram imate odredjena očekivanja, odredjene težnje, ali kada osjetite Baba princip u bilo kom obliku kad nestajete, gubite individualnost i njen sadržaj, bar na kratko.Zato odbacite sve ono što niste.

Od ovog Uvida shvatamo da sve što imamo jeste samo Živa Sadašnjost, koja je Živa Svjesnost o Sebi i Svjesnost o Procesima Življenja upravo SADA. I da iz te Svjesnosti i SADAšnjosti možemo izvući bitno (ostvariti Cilj) samo ako smo MI PRISUTNI, SVJESNI, BUDNI.
Tada Cilj ostaje tu gdje jeste, ali sa jasnim znanjem da UPRAVO SADA ja doprinosim svom Cilju (Budućnosti). Sa tim Razumijevanjem, svjestan sam da sve što želim jeste upravo SADA, ali da mene nema ako projciram Budućnost na osnovu Motiva Prošlosti. TADA jednostavno  sam  Biti i to baš Sada, znajući da je to najbolje i najbrže riješenje sto jesam.

Kišna kap stopila se s morem iz kojeg je potekla. Naravno da cijelo to vrijeme nije bilo niti vezanosti niti zatvora.

Kada Dusa spozna da ne zavisi ni od cega u univerzumu, pocev od bogova pa do najsitnijeg atoma, ona postize stanje kaivalya, ili savrsenstvo. Kaivalya je cilj. Kada Sebstvo/Jastvo dospije u ovo stanje, ono shvaca da je oduvijek bilo samo i “izdvojeno” i da mu nikada nista nije trebalo da bi bilo sretno. Sve dotle dok nam je potreban neko ili nesto drugo da bismo bili srećni, mi smo na putu. Kada Purusa spozna da je sloboda njena prava priroda i da joj nista drugo nije potrebno da bi postigla savrsenstvo, kada sazna da je priroda prolazna i ustvari beznacajna, u istom tom trenutku ona postiz”e oslobodenje i postaje “izdvojena” od prirode. To stanje se postize kada je mjesavina cistoće i necistoće, zvana satva ili intelekt, postala isto toliko cista kao sama Purusa; tada satva odrazava samu sustinu cistoće, bez svojstava.

Cvijet postaje miris kad se latice rastvore
Ljubav postaje božanska kad se  srce otvori
Sve sadhane, sve devocije su alati koji nam koriste
da bi smo prepoznali tu ljubav, a ne da bi smo ju dobili.
Jer Ljubav je već tu, sada i ovdje.
Svi smo mi LJUBAV

Sai Ram Svima

Goga i Laci

Puttaparthi 2011. godine

• Pred put ka Izvoru
• 10 Siječanj
• 12 Siječanj
• UVOD
• 7 Siječanj
• 13 Siječanj
• 15 Siječanj
• 20 Siječanj
• 21 Siječanj
• 25 Siječanj

Moglo bi vas zanimati:

- Izvješća s naših prethodnih putovanja (2006.g – 2010.g)
- Naša prijava na zanimljiv Google projekt: “Project 10 to the 100″ iz 2008. godine
- Girija iskustvo na temu: “Kako je to počelo” (pdf)
- SathyaPedia – sabrane izreke i učenja Sri Sathya Sai Babe