Spoznati vlastitu božanskost znači biti istinski odgojen. Neki ljudi nazivaju tu unutarnju božanskost ātman. Ako ne znate prirodu ātmana, ne možete razumjeti ni prirodu tijela.
Odgoj se sastoji od spoznaje prirode ātmana. Kad vas netko pita što znači riječ sebstvo, vi odgovarate ja. Ali to nije ispravno značenje te riječi. Nije ispravno poistovjetiti Ja sa sebstvom, to jest s tijelom.
Ja se odnosi na individualiziranu dušu – aham (iskru božanskog). Dok je Ego (Ahamkara) ljudsko; Aham je božansko. Taj Aham se može spoznati samo pročišćavanjem srca, a nikada proučavanjem svetih spisa i sticanjem visokog obrazovanja.
Tako dugo dok čovjek poistovjećuje Ja s tijelom, ne može razumjeti pravo značenje riječi Ja. Tek kad napusti vezanost za tijelo i razvije osjećaj staloženosti, može shvatiti prirodu ātmana. Ta prava priroda Sebstva –ātmatattva – jednako je prisutna u svakom biću. To je temeljni princip. Zbog toga temeljnog principa, svako biće ima vrijednost. No valja prepoznati taj temeljni princip. Tek tada čovjek zaslužuje nazvati se ljudskim bićem. Uz ljudska bića na svijetu žive i ptice i divlje životinje. Čovjek se razlikuje od njih samo ako shvati to temeljno Ja koje je prava priroda Sebstva. Još od davnina ljudi u Indiji težili su da shvate taj temeljni Ja koji je prisutan u svim bićima.
Mi često izjavljujemo da je ovo moje tijelo, moj um, moj intelekt. Sve je to umjetno i nije stvarno. Danas se mnogo istražuje priroda uma. Ali um nikad nije postojan. On sliči ludom majmunu, a tijelo je prolazno kao vodeni mjehurić. Vi niste taj ludi majmun, niti ste vodeni mjehurić. Ime koje je dobila ljudska rasa je čovječanstvo. Ali danas je nestalo čovječnosti, ljubaznosti i čovječanstvo je postalo ludi majmun. Danas u ljudskom biću nije moguće pronaći ni trunku ljudskosti, ljubaznosti ili suosjećanja. Čak su i obrazovani ljudi vezani za tijelo, oni neprestano teže da održe to fizičko tijelo, ugađajući mu na sve moguće načine.
Samo zbog vezanosti za tijelo, izloženi su tugama i teškoćama. Stoga napustite vezanost za tijelo, njegujte radije vezanost za vječnu Istinu.
Danas se ljudi suočavaju s mnogim teškoćama i brigama u životu jer je njihova svijest ograničena na tjelesni odnos. Takva svijest o tijelu je umjetna i ne otkriva njihovo istinsko Sebstvo.
Gotovo svaki ego sadrži najmanje jedan element onoga što bi se moglo nazvati „identitet žrtve“. Neke osobe imaju tako snažnu sliku o sebi kao o žrtvi, da ona postaje sama srž njihovog ega. Ogorčenost i negodovanje čine suštinski dio njihovog osjećanja sebstva. Čak i ako je vaše negodovanje u potpunosti „opravdano“, vi ste sebi stvorili identitet koji je veoma nalik na zatvor čije su rešetke načinjene u obliku misli. Pogledajte što radite sami sebi, ili prije što vam radi vaš um.Pritužbe i reagiranje su omiljeni obrasci uma kroz koje ego jača samog sebe
Za ego uopće nije bitno to da li je to „ja“pozitivno ili negativno. Ono što ste vi uradili, ili niste uradili, jeste manifestacija nesvjesnosti – ljudske nesvjesnosti. Međutim, ego to personalizira i kaže: „ja sam to uradio“, a vi se opteretite mentalnom slikom sebe kao „lošeg“. Tokom svoje povijesti ljudi su počinili bezbroj nasilnih, okrutnih i bolnih djela jedni nad drugima, i nastavljaju da to čine. Treba li ih sve osuditi, jesu li svi oni krivi? Ili su ta djela samo odraz nesvjesnosti, jedne evolutivne etape koju mi sada prerastamo? Kristove riječi – „Oprostite im, jer ne znaju što čine“, odnose se i na vas.
Sa budnošću će doći transformacija i sloboda.
Čovjek mora težiti da shvati to temeljno Ja. Ljudsko tijelo je prolazno i mora prije ili kasnije nestati. Kad govorimo o Ja, ono se ne smije ograničiti na prolazno ljudsko tijelo, već na ono temeljno Ja. Zbog čega neprijateljstvo ulazi u srce? Zbog toga što čistoća i božanskost nisu u njemu ustoličene. Mjesto u vašem srcu je ispražnjeno i zato neprijateljstvo ulazi u njega. Srce nije vrtuljak ili sjedište za dvoje. Ono je sjedalo za jednoga. U njemu trebaju sjediti svete stvari. Trebate im poželjeti dobrodošlicu.
Ljudsko tijelo – deha, s kojim se poistovjećujemo govoreći ja, podložno je uvijek iznova rađanju i umiranju. Ali stanovnik tijela – dehi – je vječni paramātman, vječna božanska Svijest – devadeva. Dok se tijelo rađa i umire, Stanovnik tijela je iznad toga i sveprisutan je.
