VEDSKI SPIS – VEDĀNTA SŪTRE ( Brahma Sutre) Maharši Badārayāna (Veda Yyāsa)
Brahme sutre su pisane za čovjeka u božanskoj svijesti, a ranija stanja svijesti mogu u njima naći tek inspiraciju. Upanišade također poučavaju o širenju pojedinačne vrijednosti u univerzalnu, sveobuhvatnu prirodu života. Širenje (prepoznavanje) atmana-pojedinačnog sebstva u vrijednost univerzalnog, kozmičkog sebstva (brahman):
U Brahma sutri on povezuje glavne zamisli vedante na sređen način. Sadrže znanje u svom koncentriranom obliku. Tu nam se razotkriva priroda iskustva svijesti jedinstva. U tome s razotkriva maya (ono što nije), sve stvoreno se prepoznaje kao izraz i igra jednog načela-brahmana. U tom stanju svijesti čovjek je slobodan od neznanja (avidja) te je postigao vrhunac razvoja duha i tijela, te postaje utjelovljenje Veda (živi izraz znanja).
Glavna značajka vedske literature jest da je ona slojevita, i da razne vrste spisa odgovaraju određenim stanjima svijesti čitatelja.
Djelo kao što je Brahma sutre namijenjene su aspirantima koji su stekli ne samo iskustvo brahmana već su i usvojili razumijevanje putem spisa (upanišada, Bhagavad gite, i drugih) Studij veda nije u čitanju Veda i analizi značenja riječi već iskustvu transcendentalne svijesti koja omogućuje doživljaj smisla svakog vedskog aforizma. Potrebno je razviti viziju jedinstva u području raznolikosti relativnog postojanja.
Brahma sutre su izrazi iskustva u polju apsolutne vrijednosti života. Sva su iskustva lišena svake sjene relativnosti. Budući da su riječi kojima opisujemo iskustvo relativne, značenje sutri uvijek ima relativnu vrijednost, ali izraz sutre svom pravom sadržaju nema značenja relativnog. Tako apsolutno možemo opisivati samo u izrazima relativnog (primjer kuće i zidova—kuća je više od nakupina opeka).
Cjelina je viša od zbira dijelova, tako je i brahman više od onoga što izlažu sutre. Sutra nije brahman.
Stoga bez obzira što Brahme sutre kažu (na razini značenja sutre) one uvijek govore o apsolutno, o brahmanu. Upanišade govor o širenju pojedinačne vrijednosti u univerzalnu, sveobuhvatnu prirodu života. Brahman svijest u sebi objedinjuje svih sedam stanja svijesti. Brahman je velika neograničena zbilja života, a Brahma sutre su izrazi iskustva unutar opsega brahmana. One opisuju širenje i rast iskustva i božanske svijesti u svijest jedinstva ( u kojoj doživljavamo jedinstvo s jednim predmetom usmjerenja pozornosti) u brahman svijest (u kojoj smo jedno s cijelim univerzumom, sa svime). «Aham brahmasmi» ja sam brahman ja sam cjelokupnost sveg života.
Meditacija je potrebna da bi se razvila svijest iz budnog stanja, preko transcendentalne i kozmičke svijesti sve do božanske svijesti. Međutim, spontanost preobrazbe božanske svijesti u svijest jedinstva ima svoju apsolutnu vrijednost, nije ovisna o bilo kojoj tehnici meditacije, već ovisi samo o spoznaji, tj. znanju. To znanje je u svom koncentriranom obliku sadržano u Brahma sutri i Yoga Vašišti. Tu su iznesena standardna iskustva razvoja svijesti od božanske u svijest jedinstva.
Ta dva djela su blagoslov Veda Vyase i Mahariši Vašište za one koji žive božanskoj svijesti. Stanje života u božanskoj svijesti je kao da se nalazimo u sobi koja je puna božanske vrijednosti, a naša je svijest potpuno predana svim nebeskim sadržajima te sobe, te je ne želimo napustiti i preći u drugu sobu. Svijest je predana tom području U stanju božanske svijesti izgleda kao da ne postoji ništa veće od iskustva nebeske razine. Kad počne veličanstveno transcendiranje nebeskih razina života neće se osjećati razočarano napuštanjem te razine jer se stječe znanje i iskustvo o jednoj zbilji života, o brahmanu, sveprožimajućoj apsolutnoj vrhunskoj zbilji.
Put prosvjetljenja, rast od transcendentalne svijesti, preko kozmičke do stanja božanske svijesti opisali su Mahariši Patanjđali i Mahariši Đaimini. Spoznaja brahmana nije odijeljena od znalca. Bez znalca nema brahmana. Za znanje brahmana, spisi daju smjer, ali čovjek sam treba krenuti u tom smjeru koji daje cjelinu višu od intelektualnog za razumljiv zaključak spisa.
Znanje uklanja sumnje, pojašnjava tehniku, i podržava tijek evoluiranja. Jedna razina znanja poboljšava sposobnost razumijevanja i priprema za sljedeću razinu znanja. Kad se iskustvo produbljuje, isto znanje stvara sve dublje i dublje uvide. Postupno, znanje postaje više od potvrde iskustva, postaje novi val ispunjenja. Riječi ostaju iste, ali čovjek je u stanju ocijeniti dublju stvarnost. Razumijevanje znanja veda ovisi o razini vlastite svijesti. Kako je znanje različito u različitim stanjima svijesti, vedsko su znanje različiti ljudi različito tumačili.
Čovjek ne može vidjeti drugačije od onoga što on sam jest, stoga su vedski komentari uvijek bili neka vrsta potvrde razine svijesti komentatora. Krajnost apsolutnog je relativno koje se kreće unutar apsolutnog. Iskustvo te cjeline je brahman. Brahman je iskustvo samoga sebe atmana gdje nema ničeg izvan sebstava. On je istodobno i apsolutan i relativan, i vječno neuništiv i kad se stalno mijenja. On je i ovo i ono, oboje. Sve je unutar njega . Brahman je i sat chit i ananada i ono što nije sat chit i ananada.
Krajnje znanje ne postoji samo na razini intelekta, već na razini neizmjerljivog . Nakon što je ostvario brahman čovjek se uzdigao do krajnje zbilje postojanja. Nepodijeljeno je advaita. Na razini Veda iskustvo i znanje su isto to je razumijevanje cjeline..Postupak spoznaje povezuje znalca i znano. Osoba u oku je (puruša) najviše sebstvo-besmrtno sebstvo, dok je pojedinačna duša (jiva) smrtna. Brahman je materijalni uzrok svijeta, on stvara sebe preobrazbom sebe.
Brahman = beskonačno. Beskonačno je ono u kome se ništa drugo ne vidi, ništa drugo ne čuje, ništa drugo nezna. Prana (vitalna sila) kojoj sve titra je brahman. «Svijetlo» je brahman. Akaša koja otkriva imena i oblike je brahman. Sebstvo načinjeno od znanja nije pojedinačna duša već brahman. A ograničeno je ono gdje se vidi nešto drugo. Zbiljska narav đive je sebstvo (atman, tj. Brahman). Stanje prestanka tjelesne i mentalne u dubokom snu i smrti je drugačije od transcendentalnog stanja. Tijelo, osjetila, razbor i razum su oni koji onemogućuju ranije oslobođenje. Nakon razaranja nova kreacija ima isti oblik imena kao prethodna. O Prosvjetljenju U vedama postoji termin atha koji se prevodi kao «sada» što znači da čovjek treba od sada, od ovog trenutka i od ovog mjesta željeti spoznati brahmana. Svako bi trebao misliti brahman je cilj prema kojem evoluiram, (jer u svemu što želi čovjek zapravo želi brahmana).
Plod najvišeg znanja je prosvjetljenje. Znanje brahmana oslobađa od svih prošlih i budućih loših djela. Slično i dobra djela prestaj utjecati na znalca brahmana. Djela koja još nisu počela davati plodove razaraju se znanjem, ali ne i ona koja su već počela davati rezultate. Onaj koji meditira na Brahmana sa značajkama (saguna brahman) ide, nakon tjelesne smrti, putem bogova više svjetove (loke) sve dok ne ostvari oslobođenje. Opisuje potankosti napuštanje tijela i putovanje duše sve do Brahama loke. Tek kad se ta loka razori, na kraju kalpe, duša spoznaje nirguna brahmana, te postaje slobodna.
Oni koji meditiraju na nirguna brahmana mogu steći oslobođenje već za života grubog tijela. Tako se oslobođeni zove đivamukta. Međutim njegovo tijelo nastavlja «živjeti» sve dok traje praradba karma. Praradba karma djeluje i kod prosvijetljenog tako dugo dok traje tijelo, jer tijelo je praradba karma. Oslobođenju pridonosi znanje brahmana jer dolazi do pročišćavanja duha. Nakon iscrpljivanje praradba djela putem uživanja, znalac brahmana ostvaruje jedinstvo s njim. Ali (prosvijetljeni) iscrpivši druga dva djela (tj. dobra i loša djela koja su počela plodonositi) (on) postaje jedno s brahmanom. Postoje i vrsta dijela koja ne pomažu oslobođenju. Prosvijetljeni um je u stanju obuhvatiti znanje na svim njegovim razinama interpretacije. U stanju je obuhvatiti znanje u njegovoj potpunosti. Kad je nečije iskustvo dovoljno duboko isti odlomak spisa koji je i ranije bio tu omogućuje svitanje novog buđenja koje se više ne gubi. Velike izreke (istine) (mahavakye) potiču buđenje koje ostaje kad ih se čuje kad si spreman čuti ih.
TEKSTOVI VEDA IGRAJU RASTUČU VAŽNU ULOGU NA STAZI EVOLUCIJE. Što god činili s znanjem vjerom i meditacijom, također pomaže nastanku znanja. Nakon napuštanje tijela. Funkcije duha se stapaju u pranu. Funkcije vitalne sile (prane) se stapa u pojedinačnu dušu . Duša s pranom je stopljena. Način napuštanje tijela, je sve do puta zajednički za znalca saguna brahmana i za običnog čovjeka. Napuštanje je isto i za znalca i neznalicu sve do točke kad se njihovi putovi razdvajaju. Neznalica ide putem ponovnog rođenja doticajem pritajenih dojmova prošlih djela za nova iskustva u novom tijelu.
Znalac saguna brahmana slijedi put kroz živac (koji izlazi iz krune glave) (neznalica se kreće drugim podređenim živcima) koji je pročišćen i osvijetljen znanjem prema krajnjem oslobođenju (putem bogova). Stapanje vare itd. u smrti, u najviše blaženstvo nije apsolutno stapanje. Tanahno tijelo- skupina elemenata počevši vatrom, s kojom su se stopili funkcije organa, razbor, vitalna sila i koje ej stanište pojedinačne duše- taje do oslobođenja od transmigracije, tj. Do potpunog prosvjetljenja. Ta vatra zajedno s drugim elementima (tj. tanahno tijelo) koje je boravište pojedinačne duše (đive) nakon što je napustila grub tijelo, je tanahno i sitno, jer se kreće kroz živce bez da je išta može zaustaviti. Zato to tijelo tijelo ljudi ne mogu opazit. Zato jer je tanahno ne može se razoriti, čak kada se grubo tijelo uništi putem kremacije itd. Toplina koja se osjeća dodirom živog tijela pripada tanahnom tijelu jer ona nije prisutna kad ga ono napusti. Prane znalca nirguna brahmana ne napuštaju tijelo u smrti.
Onaj koji je ostvario oslobođenje za života tijela ne ide ni jednim putem i ne napušta tijelo. Njega koji je bez želja, koji je slobodan od želja, i kome su predmet svih želja sebstvo-organi ne napuštaju. Organi (prane) znalci nirguna brahmana se stapaju s njim smrti. Te (prane se stapaju) u najvišem brahmanu, jer ako spisi kažu. Nema kretanja i napuštanja ( i u Mahabharati se to kaže) . Čak su i bogovi zbunjeni kad se radi o putu onoga koji je postao jedno sa sebstvom svih bića, koji je zaista obuhvatio sva bića u sebi, i koji nema više što ostvariti. Ti organi ili prane ili (tanahni) elementi znalca najvišeg brahmana se stapaju s najvišim brahmanom.
PURUŠA –beskonačni bitak Dijelovi (kala) znalca nirguna brahmana ostvaruju apsolutno nerazlikovanje s brahmanom u smrti. Ka su razorena njihova imena i oblici tada se jednostavno ove puruša. Takav samospoznati čovjek je bez dijelova i besmrtan. Dijelovi nastaju iz neznanja i ne mog dale postojati nakon ostvarenja znanja, moraju se sjediniti s brahmanom. Duša znalca saguna brahmana ulazi u srce u vrijeme smrt i odatle ide kroz sušumnu Kada je duša znalac saguna brahmana spremna za napuštanje tijela, dolazi do osvjetljavanja vrha njegovog staništa. (srca); prolazom (za izlazak duše) rasvijetljenim tim svijetlom (duša odlazi), podržana od njega koji bravi u srcu, duž živaca koji je onkraj stotinu (tj. stotinu i prvim živcem ili sušumnom) zahvaljujući učinkovitosti znanja i zbog prikladnosti njegove stalne meditacije na putu koji je dio tog znanja. Do sada se razmatalo vrhunsko znanje apsolutnog brahmana. Sada počinjem razmatrati rezultati znanja relativnog brahmana. Rečeno je da je postupak napuštanje tijela za znalca relativnog brahman i za neznalicu isti sve do točke gdje počinje put bogova.
Kada je duša poistovjećena s umom, povukla u sebe sve svoje organe počevši od govora te je spremna za napuštanje tijela, tada srce postaje njeno stanište (upanišade). Sada se postavlja pitanje, je li to napuštanje isto za prosvijetljenog i ne prosvijetljenog ili postoje neka razlike? Odgovor je da iako se vrh srca jednako osvjetljava za oboje, znalac napušta tijelo kroz glavu, dok drugi napuštaju tijelo kroz duge dijelove tijela. Zašto? To je posljedica znanja i odgovarajuće stalne meditacije. Broj živaca srca je 101. Jedan od njih prolazi glavom. Izlazak tim živcem stječe se besmrtnost- Živci koji imaj drugi smjer uzrok su smrti. Duša znalaca saguna brahmana slijedi zrake Sunca nakon smrti i ide u Brahma loku. Povezanost zraka i živaca raje sve dok traje tijelo, znači danju i noću. Duša znalca saguna brahmana ide u Brahma loku čak ako on umre tijekom južnog puta sunca. Brahman ili
“Vrhovni” Bog je neizdiferencirana Sveukupnost. Brahman se ne sastoji od dijelova koji bi mogli biti poklonjeni ili posvećeni jedan (dio) drugom (dijelu). Pet elemenata su gruba materija. Um, intelekt i ego su suptilni. Prakriti, Primarna Energija jest uzrok svega. Brahman, čisti Atman jest Uzrok uzroka. Jedino je ovaj čist Atman naša stvarna priroda. Što je Atman? To je znanje o vlastitom Sebstvu i zadržavanje uma u Njemu. To je znanje o čistom Atmanu.” Brahman sam osnova svih relativnih pojmova te da sjaj Čiste Svjesnosti zrači kroz odječu imena i oblika. Aspirant samo na kratko može baciti pogled na Apsolut kroz formu Božanske Osobe, koja je najviša manifestacija/izraz
Beskonačnosti koju konačan um može spoznati na relativnom nivou. Rši Šankara neprestano ponavlja ovaj princip u svojoj filozofiji. Početnik uči način koncentracije putem obožavanja Božanske Osobe (Saguna Brahman) te zadobiva čistaču srca vršenjem nesebičnih dužnosti. Zatim obdaren koncentracijom i čistoćom, postavlja si u zadatak da stekne znanje o Brahmanu da bi končano realizirao Impersonalni Apsolut. Staza povezana s božanstvima, započevši s onim od plamena, jedini je put do Brahma loke. (Riječ vatra je sinonim plamena jer obje označuju gorenje). Kad čovjek napušta ovaj svijet, doseže zrak, koji se otvara poput kotača kočije. Plamen itd. u tekstu kojim se opisuje staza bogova znači božanstva poistovjećena s plamenom itd. koje vode dušu prema sve višim razinama.
Sve do ostvarenja Brahme loke. Brahman kome idu odlazeće duše stazom bogova jest saguna brahman. (relativan) U odnosu na apsolutni brahman, ne postoje takve zamisli kao što su cilj, napredak i putnik, jer e apsolutni brahman sveprisutan, i najunutarnije je sebstvo putnika.
Apsolutni brahman je jedinstven. Besmrtnost je moguća samo u neuvjetovanom brahmanu, jer je uvjetovani brahman podložan razaranju.
