Intervju pripremila Gemini, kolovoz 2009 za portal Magicus
Girija je posebna, vesela, druželjubiva, uvijek spremna pomoći, susretljiva i darežljiva.
1. pitanje: Kada si se počela baviti duhovnim radom – poznato je da nas na to obično potaknu roditelji ili netko iz okoline – važno je u kakvom smo se okruženju rodili i živjeli kao mali. Yogananda je npr. odrastao u vrlo religioznoj obitelji.
Girija: Da, ali i roditelja i okolinu si sam priskrbio (posijao), zbog novih zadataka, lekcija ili ostvarenja. Ili voljnog svjesnog povratka. Okolina i roditelji su tu i kao potpora i podrška samo dok se čovjek ne okrene unutra, u Traganje za Sebstvom. Čim se to dogodi sve što si znao bit će nevažno. Ono što budete vi, to će i egzistencija biti za vas. Ona zapravo ostaje ista, vi ste se promijenili. Čim se promijenite, ona se mijenja s vama. Veliki sveci su i sami utjecali karmom da su se i utjelovili u religioznoj obitelji. Obrazovanje, roditelji i okolina daju ovoj osnovnoj životnoj formi samo vanjski oblik. Ispunjavajući svoju dharmu čovjek napreduje, sve dok ne postigne vrhunsku dharmu svih bića, naime, dok se ne realizira Istina.
2. pitanje: Kako si vrlo skromna i samozatajna, malo je poznato da si sudjelovala u pomaganju i radu za druge. Možeš li nam napisati bar nešto o tome, kao primjer drugima kako sve mogu djelovati?
Girija: I na to se može gledati na više načina ili razina, ovisno o svojim motivima, koje slijediš (jesi). Da li je netko za vanjske ili unutarnje vrijednosti, da li za biće ili svijet. Sa razine djelovanja u nekim organizacijama, ili u nekom projektu, svako svrha služenja je osobna transformacija, trebala bi biti. No, to malo tko postigne, zato što kao i sve drugo, i služenje im postaje preokupacija, misija, dokazivanje drugima. Svi znaju mnoge ljude, pojedince koji su bili društveni reformatori, velike sluge društva; cio svoj život su žrtvovali i posvetili unapređenju drugih – ali njima osobno se transformacija nije dogodila. Ona se ne može dogoditi, kad služenje drugima, služenje društvu, služenje okolini postaje zanimanje; to postaje njihova preokupacija. To treba ispravno shvatiti o čemu se tu radi?? Jer služenje je kao i sve drugo, jedan oblik sadržaja sa kojime se isto možeš poistovjetiti i izgubiti sebe, kao i u bilo kojoj aktivnosti. Mudrac bi vas upitao: Kako možeš nekoga služiti ako prije toga nisi ostvario svoje unutarnje biće? Reći će vam, ako tvoje unutrašnje svjetlo gori, bit ćeš sposoban da pomogneš drugima – u suprotnom će tvoje služenje biti prijevara.
Ako imaš u sebi svjetla, možeš ga podijeliti sa nekim, ali ako ga nemaš, kako ga možeš podijeliti? Kako možeš podijeliti nešto što nemaš? Jer ako nisi ispunjen mirom, ne možeš pomoći. Shvati ako si imalo budan, imalo radio na sebi, na samospoznaji, ako imalo shvaćaš smisao Jedne istine, dharme, i prirodu uma, onda ne dijeliš život na služenje koje namećeš i objavljuješ, već je sve u tebi, u samom tvom dahu, služenje, ma što da radiš. Na putu na kome jesi, gdje god to bilo, ti pomažeš. Ako sjediš u tramvaju, ti pomažeš svima oko tebe. Ako si u društvu, i bilo gdje, tvoje biće uvijek služi. Što god da radiš, tvoje kretanje postaje tvoje suosjećanje.
3. pitanje: Koji je tvoj guru i otkad ga znaš? Koje si sve od poznatijih gurua upoznala na svojim putovanjima?
Girija: Ha ha, svi i sve su gurui, jer sve je Sve (Ja, Sebstvo, atma). No kretajući se svijetom, u igri sebe kreacije, ovo utjelovljenje Girija sjedilo je do nogu i uživalo u ljepoti i božanskosti, kao i u podukama, porukama i prijenosu Jedinstvene Jedne Svijesti koja se na različite načine kroz njih izlijevala u bujicama ljubavi i divote, kroz sve njih – Sai Babe, Shri Mahatapasvi Shri Kumarswamijem, ShivaBala Yogija. Sebstvo je prepoznalo sebstvo, i stapanje i prelijevanje je vječni proces, igre svijesti.
4. pitanje: Kako izgleda tvoj prosječni radni dan? Što jedeš, jesi li vegetarijanka? Koju glazbu slušaš? Voliš li nakit i koji?
Girija: Nemam klasični radni dan, nisam nikad ni imala, niti bila prilagođena bilo kojem sistemu, većinom sam u svemu kako sama izaberem. Nikad nisam jela meso, ni ribu. Vege sam od rođenja. Sve se događa kako je, u svemu mi je super, veselo i kako je. Godinama ništa nemam rado ili ne rado, svejedno mi je slušam li glazbu ili ne, no radije sam u miru i tišini. Nakit, odjeća i sve vanjsko me ne dodiruje, mogu ga staviti i ne moram, isto mi je.
5. pitanje: Portal ti je prekrasan, jedan od najljepših, vizualno i sadržajno. Kako si zadovoljna posjetama, da li puno radiš na njemu, i da li si imala tehničku podršku izvana?
Girija: Pomogao mi je vrlo blizak duhovni prijatelj, išlo je lako jer su tu sakupljeni radovi i teme koje sam radila za edukaciju prema potrebi i zanimanjima. Mjesečno ima preko 4.000 posjeta koga zanimaju te teme, jer su većinom sa aspekta advaite i “iza” dvojnosti i nedvojnosti.
6. pitanje: Kad si prvi puta išla u Indiju i u koje zemlje svijeta općenito? Jednom si mi rekla da bi mogla živjeti u Indiji. Kako sam i ja prilagodljiva blizanka, vjerujem ti. Obrazloži da li bi radije živjela tamo i zašto?
Girija: Do Indije sam bila većinom u više navrata i turistički i poslovno u Europi – Italiji i Njemačkoj, a kasnije u nekoliko navrata u SAD i Kanadi, gdje sam imala i prilike ostati i raditi unikatne stvari koje su mi bile i hobi i biznis. No nakon prve posjete Indiji, definitivno je duša prepoznala i osjetila jedinstvo koje me uvijek vraća tamo. Iako se svugdje osjećam kao kod kuće i svugdje bih mogla ostati i živjeti, ono malo od čula i ljepote što vas čini radosnim, meni je Indija najdraža duhu. I s godinama namjeravam bar po 6 mjeseci živjeti tamo.
7. pitanje: Koji savjet imaš za čitatelje o životu i na duhovnom putu?
Girija: Stalna potraga i snažni napori, i silne promijene i radoznalosti sami po sebi postaju prepreke, jer što više tražiš, ego, tragalac, postaje sve snažniji. Ne bori se protiv svog uma koji sumnja, ne potiskuj ga, bolje učini suprotno, samo unesi sve više i više energije u povjerenje, u sebe. Budi tu gdje jesi, što jesi. Bog nema adresu. Kuda ići? Gdje ćete pronaći Božansko? Karte, nema i puta nema, i nema nikoga da ti kaže gdje je On. Do Boga se ne stiže. Bog (sebstvo, Ja) dolazi tebi. Kada si spreman. A spremnost nije ništa drugo do prijemčivost, otpuštanje, kada si potpuno otkrit, ega više nema; postani prazan hram, bez-željan, bez sumnje, bez ikoga unutra.
8. pitanje: Bez čega ne bi mogla živjeti?
Girija: Što je život? Ako riječima može da se prenese sve što život znači ili što ste doživjeli, znači da uopće niste živjeli. Kada prvi put počne da se događa nešto što je iza riječi, tada ti se počeo događati život. Tada život kuca na tvoja vrata. Tada na ništa ne prianjaš. Ništa ti ne treba. Kada Vrhovno kuca na tvoja vrata, ti jednostavno odlaziš iza riječi, postaješ nijem, ne možeš govoriti; ni jedna jedina riječ ne može se oblikovati u tebi. I ako hoćeš nešto reći, to izgleda tako prozirno, tako beznačajno, pa mogu reći kao da činiš nepravdu iskustvu koje ti se dogodilo, a nazivaš ga Vrhovno. Jer tada si samo struja, tok ili jedna životna energija koja vibrira. Tada razumiješ.
9. Pitanje: Ma kako sam sad na tom duh. putu, malo idem nekad u maštu unutar realnosti, pa se bojim da ne skrenem, da mi se ne pomiješa mašta i stvarnost. Ne znam koga pitati, da li kad vidim neke situacije i osobe, je li to samo u mom umu mašta, ili je sve realno u svijetu materije i realnosti. Jer ako su to slike u mozgu OK, ali otkud onda dodir, miris, okus, osjećaji, zar je sve to iluzija?! Može biti. Netko mi je rekao da iza zastora nema ničega, ovo je sve navodno u našoj glavi. Ali da li onda ovo nas dvije pišemo i da li postojimo, da li smo bića stvorena od Kreatora?! Ili smo atomi u svijesti u svemiru ili tako nešto?!
Girija: To sve sto pitaš, sada doživljavaš, razlučuješ, kontempliraš i pokušavaš na svim tim tvojim iskustvima sebi predočiti ili znati na način koji će te zadovoljiti ili donekle pružiti jasniji UVID u sve ono što nazivamo um-duh-tijelo, ili neki drugi naziv za to, kreacija-svijest-materija, je normalno na tom putu samoistraživanja. I svi to pitaju analiziraju i to je sve u redu i faza na putu, koja kod nekog traje inkarnacijama, kod nekog nakon neke velike katarze (predaje, yoge, širenjem svijesti), kod nekog u trenu čim ga dodirne ili on osjeti (prepozna) ostvarenog gurua, sveca učitelja, (koji je i on sam). Pazi na smisao „ostvarenog“, velika je razlika od svih zvanih yogija, gurua, učitelja, svetaca , mudraca i onih u našem takozvanom vremenu, da su KALIBRA Yoganande, Shive, Babe, Oše, Vivekannade. SAMO takvi velikani duha su ostvareni, a može ih se i sresti da se za njih ne zna, poput običnog čovjeka (slično Nisargadatti) naravno samo kad se to zasluži (spreman si). Tako da se većina tragaoca i svih koji se traže u dimenziji duha i materije susreću sa svim tim istim činjenicama, iskustvima i raznim vidovima vanjskih pravaca, puta, metoda i sljedbi. Ovo sve pišem iz svog iskustva, i ponavljam uvijek je problem nedovoljno razumijevanje što je što?
Važno je Stvarno razlučivanje i razumijevanje nekih pojmova na koje se susrećemo dok radimo (ili kao ) radimo na sebi. Ovo sve govorim iz aspekta ne dobro ili loše, već tako kako je, pokušavajući dati šire viđenje tih činjenica. Na primjer ako dobro razumiješ što je mašta? A što ti? Onda imaš izbor prihvatiti naučeno. Ako razumiješ što je stvarnost a što iluzija opet imaš svoj izbor kako što prihvatiti i živjeti to što se razumjelo. Za tebe je važno kako si razumjela i prihvatila to što ti je jasno. Svi ne prihvaćaju ozbiljno duhovne vrijednosti i ISTINE o kojima ostvareni (sveci mudraci ) uče. Istine koje su uvijek Jedne, sveprisutne u raznim formama, igrama i oblicima. Dok se ne postigne jasnoća u umu što je što? (jnana), i to ne živi, ugradi i primjenjuje, znači te univerzalne vrijednosti, ili principi ništa ne vrijedi što radiš, gdje ideš i što sve iskušavaš SA ISTIM UMOM. To ti je ono kad se mnogi opravdavaju, lako je tebi ti imaš vremena, ili ti možeš jer nemaš obaveza kao ja, ili samo da mi se maknuti na neko brdo da se bavim sa sobom.To su sve prividi i lažna opravdanja zašto ne rade na sebi, da se transformira (očisti, isprazni, osvjetli) um (umne modifikacije, vasane, programe, navike, predrasuda i zamisli o onome ovome,) . Poput svih zamisli što misli o sebi,, što drugi misle. A sve to i ne moraju. U širem smislu svako je odgovoran za sebe što živi, što je i kako doživljava sebe , svijet, duh, Boga itd. I to je savršeno baš onako kako neko to netko poima.
* * * * * *
Pitanje: Ne znam koga pitati, da li kad vidim neke situacije i osobe, je li to samo u mom umu mašta, ili je sve realno u svijetu materije i realnosti.
Girija: Svako tumači iz svog znanja, i poimanja tih vrijednosti. IZ onog što sam Jeste. Ono osnovno treba ZNATI da većina ljudi na zemlji svijet sebe i kreaciju gleda doživljava iskušava na razini dvojnosti, dualnosti i u parovima suprotnosti (dobro –loše, ja-moje, proudbe). Svi takvi umovi svijet doživljavaju kroz filtre koji su na toj razini gdje im je svijet stvaran, gdje im je materija i sve što se doživljava čulima jedina istina. I to je tako i za njih savršeno. Zatim postoji isto veći broj naprednijeg duha, viđenja stvari i svi oni koji svijet doživljavaju na višem stupnju razumijevanja, manje podliježu predrasudama, navikama i prosudbama na temelju vanjskih stvari shvaćaju da kreacija je duh u kojem se sve uređuje s razlogom i gdje je čovjek dio Jednoga. A onaj najmanji dio pojedinaca, jako mali su transcendirali um i postoje u svijetu nevezani vanjskim i umnim modifikacijama duha. Neki djeluju u nekom vidu učitelja na osobite načine a za neke se i ne naslućuje da su postigli tu razinu nedualne svijesti a da i dalje djeluju u svijetu i životu kao i svi drugi. I sad ti kad čitaš na ista pitanja različite odgovore uvijek možeš vidjeti koliko je tko orijentiran na van, na svijet, na kopiranje, odigravanje ili glumljenje duhovnih vrijednosti a to ne žive. Koliko ponavljaju mudre izreke, stavove a to ne žive. Ne mora se to osuđivati, već je to tako, oni tako doživljavaju sebe, svijet i sve je na nekoj razini istina. Tu sad dolazimo da višeg uvida da je sve istina. Sad ćemo malo razlučit ovo tvoje dole pitanje na koje uvijek postoje tri načina odgovora (u dualnosti u polu jednoti i u jednoti (advaiti). Dok ono iza svega rečenog samo poneki razumiju. Takvi znaju da sva bića dolaze od Boga, žive u Bogu i konačno se Bogu i vraćaju. Bog je dovoljan i materijalan uzrok ovog univerzuma
Pitanje: Jer ako su to slike u mozgu OK, ali otkud onda dodir, miris, okus, osjećaji, zar je sve to iluzija?! Može biti. Netko mi je rekao da iza zastora nema ničega, ovo je sve navodno u našoj glavi.
Girija: Onako je kako ti vidiš. Za onog Ivana je onako kako on vidi, za onu Maricu je onako kako ona vidi. Kako otkud dodir i miris, okus.?’ Tijelo, vozilo, materija ima sposobnost koja se zovu čula, to su instrumenti (a ne stvarna ti). To su alati (a ne stvarna ti). Mozak je alat (a ne stvarna ti). S tog aspekta TO JE ILUZIJA. Ali ako si poistovjećen sa čulima, sa svim tim alatima onda je to za tebe stvarno. U najvišoj mudrosti sve je istina. Da iza zastora nema ničega govore ona treća razina manjine koja je transcendirala um i žive u nedualnosti, žive stvarano Sebe. Oni znaju , ostvarili su da nisu čula nisu alati i doživjeli su širenje svijesti koje Jesu (kod njih nije to bio bljesak ili iskustvo koje nestaje) Oni to jesu i zato oni govore to što jesu, uvijek u skladu, bez napora i razmišljanja. . Mnogi mogu pričati savršeno o ovim univerzalnim činjenicama, uvidima, iskustvima i reći da to znaju, ali sve ostaje na kao ponavljanju, kao stav a da to ne žive nisu usvojili i postigli to stanje svijesti jedinstva. Treba vidjeti, da riječi, odigravanja, igre, metode, prakse često nisu kod pojedinaca način i sam život. Malo tko primjenjuje ono što priča.
Pitanje: Ali da li onda ovo nas dvije pišemo i da li postojimo, da li smo bića stvorena od Kreatora?! Ili smo atomi u svijesti u svemiru ili tako nešto?!
Girija: Svi traže dokaz za to da postoje i uzimaju čula kao mjerilo, a da nisu shvatili što su čula?. Što je Bog’ , što stvarnost i u kojem vidu? Naravno sve se može reći u više razina, koji su svaki na svojoj razini točni, i imaju svoju vrijednost. Ali neke stvari nemaju istu vrijednost na nedualnom razini, ili razini iza..
1 Za većinu postojanje svijeta i njih je stvarno, sebe doživljavaju kao „ja“, osoba, individua sa odvojenim postojanjem . Njima je svijet također stvaran..
2 Za nekog i postojimo i ne postojimo, ovisno kako i u koje okvire svog razlučivanja to gledaju. Ponekad se to kod njih mijenja, već prema stanju u kojem njihova svijest operira.
3. Za onu manjinu sve je to „IGRA SVIJESTI“ i sve je samo privid koji ne postoji u stvarnosti u kojoj oni žive. Za njih se sve događa, i na taj način za nekog oni niječu svoje postojanje, ali oni u zbilji sebe ne odvajaju od same kreacije.
Jedna lekcija koja se ponavlja ali ih malo stvarno to razumije je sljedeći primjer. Kad želiš reći da postojiš, koji dokaz uzimaš? Svi kažu “moje tijelo, moja čula, osjetila, moj ego, moj um, moje pamćenje”, i slično. Kad to kažeš, ti time niječeš da si ti to tijelo, osjetila, ego, um, intelekt, pamćenje, itd. Ako je tako, tko si onda ti? Na tebi je da to saznaš.
Pitanje: Da li smo bića stvorena od Kreatora?!
Girija: Biće i Kreator ili Bog je jedno te isto. Za nekog jesmo, za nekog nismo. Ako si okrenut na van ne vidiš svoje unutarnje Biće. A tvoje unutarnje Biće je samo po sebi Bog. Bog je Ocean Svijesti, Jedan bez drugoga. Ali um običnog čovjeka je ograničen i ne može poimati Boga u Njegovom Bezobličnom Aspektu, zato ima toliko imena, formi. Zato je važno razumjeti sljedeću rečenicu. “Univerzum je prividan dok je jedino Bog stvaran”, to znaći da univerzum imena i oblika prolazi kroz neprestane promjene, a ako je nešto promjenjivo, onda je to nestalno i lažno. Isto tako, iz svih tih promjenjivih fenomena postoji nešto što se ne mijenja, i to nešto što ne podliježe promjenama nazivamo Bogom. Ukoliko uklonimo sva imena, oblike i forme iz ovog univerzuma, ostaje Bog i samo Bog (kojeg nazivamo raznim imenima, kreator, atma, svijest itd). Ništa ne može postojati bez svijesti, jer sve je svijest“..
Pozdrav Girija
Kolovoz 2009
e, to su moja pitanja…
eto, pozdrav Borise
Postovanje!
Tko kaze da bog postoji uopce mozda su u pitanju neke sile bilo u kvantnom prostoru ili medju molekulama i atomima koji u prirodi imaju svoj proces. a sve to je u kretanju bilo u valovima kao sto vidimo u prirodi proljece ljeto zima itd
Riječ Bog se svakojako koristi, kako tko taj pojam percipira.Za mnoge ljude Bog postoji u njihovoj svijesti. Za nekog je Bog sila, za nekog sve postojanje, za nekog ništa, praznina, sebstvo,ljubav,ljepota,val, itd. Svako kaže što želi i za svakog je onako kako sam odabire taj pojam ili Riječ Bog shvaćati. Možda je i ono a možda i ovo!!!!!
Za budnije osobe Bog nije osoba, on je iskustvo. Vizija, iskustvo svemira koje se otkriva nakon raspršivanja ega.
Rijec Bog se zaista na razne nacine koristi cak i od strane nevjernika,agnostika,a to sto je za nekog Bog sila,za nekog postojanje,za treceg praznina itd itd to ne znaci da je neko u pravu a da drugi nije,vec su to razni nacini na koji ljudi pokusavaju objasniti predbice svebice nestvoreno-g nepokrenutog koji je sve pokrenuo i pokrece.Isto tako zavisi iz kog ugla se gleda-da li smo rasli u noosferi(lokalnoj)grcke provenijencije,budisticke,islamske,sufi,gnosticke,itd.jer negdje se dosta toga nesvjesno mozda tacnije receno “ispod praga svjesnosti” pokupi dok odrastamo i cak ni ne razmisljamo o ovome.Osim ovoga ugla zavisi i od ugla individualnog,kakva samo osoba,kako primamo,”varimo” iskustva i saznanja,kako i da li odvajamo bitno od nebitnog,povrsinsko od dubokog,sustinsko od prolaznog.Ali na kraju Girija rece -Bog je iskustvo.I da mozda su u pitanju bile i jesu neke sile na kvantnom nivou ali i te sile kao i sve moraju imati UZROK,POKRETAC,INICIJALNU KAPISLU.
Da, percepcija svake osobe je osobna kvaliteta bića kojom razumijeva sve pa tako i pojam koju riječ Bog ( život, duh, atma, praznina, isus itd) i svi ostali nazivi za to nešto mistično, metafizičko, energetsko i ne pojavno za nekog predstavlja. Baratati riječima oko tih činjenica, definicija čiji je smisao onkraj uma nije uvijek lako jasno razlučiti. U tom smislu, pravo-krivo, istinito –lažno, površinsko-dublje nema nikakve važnosti jer na razinu uma koji se stalno vrti suprotnosti, dvojnosti su stalno prisutne. Postoje, tri vrste dokaza: direktno čulno opažanje, zaključivanje i riječi jednog mudraca ili sveca. No i to je u domeni uma koji traži i treba neki uzrok, klicu silu.
Svako iskustvo, svaka interakcija postaje lekcija, a svijet postaje učionica duše.
Osoba uči iz svake riječi koju čuje, svakog događaja koji uoči, i svakog iskustva koje podijeli.” Čineći tako, “bit će u stanju svako iskustvo upotrijebiti kao sredstvo koje ga vodi bliže Sebi, Bogu, Svugdje, Nigdje kako god to nazvali.”
Ovaj poriv da učimo iz svih iskustava je vrhunska vježba jer ipak transformira svako iskustvo – a naposljetku i čitav nečiji život – u neprestanu mogućnost za učenje. Neposredno iskustvo jedina je valjana potvrda, u kojoj se znanje izražava riječima, mudrost našim životima.
No, ondje gdje je svjedok rođenja i smrti, koji se sam nikada ne rađa i ne umire. Samo je on klica kreacije, ali i njezin ostatak. Bolje je ne tražiti od ograničenog uma da potvrdi ono što se nalazi onkraj njega.
Da divno receno…Znamo da su ,bez obzira na svu njihovu mogucu,potencijalnu tacnost i preciznost,rijeci slabe,a nakon izvjesnog trenutka ili u izvjesni trenucima sasvim gube moc i sposobnost da pa makar i izdaleka opisu neko stanje,iskustvo,opit…A isto tako,koliko god da malo znamo posigurno znamo da se…nestvoreni,nepokrenuti,predvjecni,bezvremeni ne moze rijecima OPISATI.
Tako je rijeci su smao putokazi. Dok sam iskušenik je iskustvo. Ipak, iskušenik smatra da je iskustvo izvana. Bez onoga tko doživljava (ima iskustvo), iskustvo nije stvarno. Iskustvo o odsustvu iskustva je također iskustvo. Činjenica po mudracima je da iskustvo ne može biti svjesno, već umno.