Poznata je po priči o Naciketasu kojega je u duhovnu disciplinu uveo sam Yama. Ista se priča spominje i u Taittiriyabrahmani, kao i u Mahabharati, u 106. Poglavlju Anušasanaparvana. Ova se upanišada proslavila svojom jasnoćom i velikom maštovitošću. Mnoge misli koje su u njoj izražene mogu se naći u Bhagavadglti. Budući da pripada grani katha iz škole Kršnayajurveda, ona se naziva Katha upanišada.
Čovjek koji je vrlo strogo obavljao obrede, po imenu Vajašravas, također poznat kao Gautama, prinosio je žrtvu (yaga). Žrtvovao je krave koje više nisu mogle pasti travu ni piti vodu, a kamoli davati mlijeko! One su bile prestare da bi bile korisne. Vidjevši to, njegov je kreposni i razboriti sin Naciketas shvatio da oca očekuje velika patnja kao posljedica grešnih žrtvenih darova. Dječak je poželio spasiti oca od njegove sudbine koliko je to u njegovoj moći. Upitao ga je kome namjerava darovati njega, Naciketasa! Zaključio je da bi i on trebao biti nekomu darovan. Na to se otac tako naljutio da je srdito viknuo: “Dat ću te bogu smrti!”.
Tad Naciketas čvrsto odluči da ne smije iznevjeriti riječi svoga oca, iako su bile izgovorene u svijetu ljudskih bića (jivaloka) zatrovanom rađanjem i umiranjem. Uvjerio je oca da ga ponudi kao dar bogu Yami, strogo se pridržavajući obreda, i spremno pošao do boravišta boga smrti. Tamo je morao čekati tri noći da bi mogao vidjeti boga Yamu. Bogu smrti bilo je žao što nije ranije mogao primiti ovoga brahmanskog gosta, te
mu je obećao zadovoljštinu u obliku tri dara, po jedan za svaku noć koju je proboravio pred njegovim vratima. Naciketas je prvo zaželio da ga na povratku u njegovo rodno mjesto i dom otac dočeka zadovoljan i sretan, po zapovijedi boga Yame, bez ikakve srdžbe zbog njegove prijašnje drskosti, i da bude ispunjen mirom. Njegova je druga želja bila da sazna tajnu o raju gdje nema gladi, žeđi i straha od smrti. Yama mu je rado dao ta dva dara. K tomu je Yama inicirao Naciketasa u poseban obred i objasnio mu njegovu tajnu. Naciketas je pobožno slušao i brzo shvatio pojedinosti obreda. Yama je bio toliko oduševljen svojim novim učenikom da je po njemu tu žrtvu (yaga) nazvao Naciketagni!
Ovo je bio još jedan dar mladome posjetitelju. Naciketas tad reče: “Gospodaru! Čovjek je smrtan, ali neki kažu da smrt nije kraj, da postoji nešto što se zove atman i što nadživi tijelo i osjetila. Drugi pak tvrde da atman ne postoji. Sad kad mi se pružila prilika, želio bih od tebe saznati o atmanu.”
Yama je želio ispitati je li iskrena upornost ovog tražitelja i njegova želja za znanjem najviše mudrosti. Pokaže li se nedostojnim, Yama mu neće prenijeti to znanje. Zato mu ponudi razne druge darove vezane za svjetovno blagostanje i sreću. Reče mu je da je atman nešto vrlo suptilno i neuhvatljivo, izvan dosega običnog razumijevanja te mu ponudi druge privlačne blagodati u kojima se može bolje i brže uživati. Naciketas na to odgovori: “Štovani Gospodaru! Zbog tvoga opisa poteškoća u razumijevanju atmana znam da ne bih smio propustiti ovu priliku jer nema boljeg učitelja od tebe koji bi mi to mogao objasniti. Samo to tražim kao treći dar. Sve druge blagodati koje mi nudiš ne mogu mi osigurati trajnu sreću koju mi samo znanje o atmanu (atmajnana) može podariti.” Vidjevši ovakvu vjeru (šraddha) i upornost, Yama je bio zadovoljan i zaključio je da Naciketas zaslužuje da primi najvišu mudrost. Rekao je: “Dakle, dragi moj dječače!
Postoje dvije različite vrste iskustava i želja koje utječu na osobu, a nazivaju se: ono što je bolje (šreyas) i ono što je draže (preyas). Prva od njih oslobađa, a druga veže. Jedna vodi k spasenju, a druga utamničenju. Ideš li putem preyasa, udaljavaš se od ostvarenja čovjekova najvišeg cilja.
Put šreyasa može se raspoznati samo suptilnim intelektom, razlučivanjem dobra od zla, istine od neistine (viveka).
Putem preyasa idu neznalice i pokvareni. Znanje (vidya) otkriva šreyas, a neznanje (avidya) zavodi na pogrešan put preyasa. Naravno, vrlo su rijetki oni koji traže put šreyasa.”
Yama je nastavio: “Atman se ne uzbuđuje i ne uznemiruje; on je savršena i potpuna svjesnost. Onoga koji je spoznao atmana ne uznemiruju dvojni pojmovi kao što su jest i nije, onaj koji čini i onaj koji ne čini itd. Atman nije neki predmet koji možemo spoznati! To nije poznavatelj niti ono što se poznaje niti poznavanje. Otkriti to najveće je viđenje, prenijeti nekomu znanje o tome najviša je pouka. Onaj koji poučava jest Apsolut (brahman), onaj koji uči također je Apsolut (brahman). Shvaćanje ove sveprisutne istine spašavačovjeka od svake vezanosti i uznemirenosti i tako ga oslobađa od rađanja i umiranja. Ova se velika tajna ne može dokučiti logikom, ona se mora zadobiti vjerom u svetu predaju (smrti) i iskusiti.
Atmana se može spoznati samo silnim pregnućem i upornošću. Čovjek mora odvojiti um od njegova prirodnog okruženja, tj. pojavnoga svijeta, i zadržati ga u nepoljuljanom miru. Samo junak može uspjeti u ovom samotnom unutrašnjem pothvatu i izdići se iznad dva čudovišta – egoizma i pričina! Samo ta pobjeda može ukloniti tugu.”
Vedanta kaže da svi mogu spoznati najvišu istinu. Svi sveti tekstovi to jednoglasno objavljuju; isto tako kažu da je pranava ili slog om simbol višeg (para) ili nižeg (apara) brahmana; objavljuju da nas štovanje svetog sloga om (pranava) vodi k dosizanju stupnja hiranyagarbha i pomaže nam da postignemo i dva stupnja brahmana. Hiranyagarbha je omotana najtanjim velom pričina (maya) koji se može razbiti samo pomoću oma, a time se mogu spoznati i para i apara brahman.
Katha upanišada također potanko opisuje atmana na različite načine. U njoj stoji da se atman ne može izmjeriti, da se nikad ne može omeđiti ograničenjima premda to izgleda mogućim. Odsjaj sunca na jezeru treperi i podrhtava zbog treperanja i podrhtavanja vode, sunce je samo udaljeni svjedok. Ono nije pod utjecajem sredstava koja proizvode sliku. Isto je tako atman svjedok svih promjena u prostoru i vremenu.
Jiva, individualizirano neznanje, uživa plodove djelovanja, ispravnoga i neispravnoga, dobra i zla. Pojedinac (jlvin) stvara vezanosti kroz sebičnost, a oslobađa ih se uz pomoć intelekta (buddhi) koji je protuteža neznanju. Shvati da je sve postignuto u trenutku kad se vanjski i unutrašnji organi osjetila (indriya) isključe i više ne mogu djelovati. Odbaci ih kao lažne i zavodljive, uroni ih sve u um (manas). Stopi um
(manas) s intelektom (buddhi), a individualiziranu inteligenciju (buddhi) stopi s Kozmičkom Inteligencijom (hiranyagarbha).
Došavši do te razine u duhovnoj praksi (sadhana), uroni Kozmičku Inteligenciju u svoje istinsko Sebstvo (atmatattva) jer je Kozmička Inteligencija samo njegovo očitovanje. Tada ćeš postići stanje nirvikalpasamadhi, savršenog nepomućenog mira Apsolutne jednosti koje je tvoja prava priroda. To je tajna koju otkrivaju upanišade, zajedno s činjenicom da je sve stvoreno samo širenje Imena i Oblika. Zaveden fatamorganom, ne možeš vidjeti pustinju; uplašen zato što ti se od užeta pričinilo da vidiš zmiju, ne možeš uočiti istinsku stvarnost. Beskrajni pričin što opsjeda pojedinca (jiva) mora se probiti. Četrnaesta mantra ove upanišade budi pojedinca (jiva) iz stoljetnog sna i vodi ga k cilju.
Atman je iznad osjetila sluha (šabda), opipa (sparša), vida (rupa), okusa (rasa) i mirisa (gandha); on nema kraja. Osjetila su vezana za predmete i za vanjštinu. Atman je osnovno oruđe za svako djelovanje i znanje, unutrašnja snaga koja sve pokreće. Pričin mnogostrukosti, različitosti, raznolikosti, raznovrsnosti mora nestati. On je nastao iz neznanja (ajnana). Mnogostrukost je priviđenje uzrokovano okolnostima; osjećaj da si odvojen od Jednoga uzrok je svakom prividnom rađanju i umiranju kroz koje prividno prolaziš.
Zatim Yama objavi Naciketasu prirodu brahmana da odagna svaku njegovu sumnju o tome. Poput svjetla skrivenog dimom, puruša ne veći od palca (ahgušthamatra) vječno sja. Poput pljuska kiše koja se padajući po planinskim vrhuncima slijeva dolje u obliku tisuću potoka, pojedinac (jivin) koji osjeća mnogostrukost i različitost pada dolje kroz raznolikost i propada.
Ova upanišada objavljuje da nema ničeg većeg od atmana ili čak ravnog atmanu. Korijen je drveta nevidljiv, skriven pod zemljom, ali njegov se učinak očituje u cvijeću koje je vidljivo, zar ne? To se odnosi i na drvo samsare (samsaravrkša). Iz ovog iskustva moraš naslutiti daje korijen tog drveta, brahman, održavatelj i potpora, rekao je Yama.
Drvo je samsare nalik mađioničarevu drvetu manga – samo je pričin. Onaj koji je pročistio svoj intelekt (buddhi) može još u ovom životu u njemu vidjeti atmana kao u zrcalu. Apsolut (brahman) je ono što tražitelj znanja treba spoznati (jneya) odnosno ono što štovatelj treba štovati (upasya). Znalac, mudrac (jnanin) oslobađa se viđenjem brahmana, ali štovatelj (upasaka) nakon smrti stiže u svijet Brahme, Stvoritelja (brahmaloka). Tamo se spaja s kozmičkom inteligencijom (hiranyagarbha) i na kraju kalpe’, oslobađa se zajedno s njom.
Naciketas je u potpunosti shvatio znanje o Apsolutu (brahmavidya) kojemu ga je Yama poučio. Smrt ga je oslobodila i on je dosegnuo Apsolut (brahman).
Što se tiče znanja o Apsolutu (brahmavidya), čak i onaj koji ga samo pokuša spoznati postaje bolja osoba, neokaljana grijehom.
Ova nam upanišada na razne načine otkriva osnovne istine o utjelovljenju svetog sloga om (pranavasvarupa), boljem, ispravnijem putu (šreyas) i znanju o Apsolutu (brahmavidya). Odlučio sam vam pokazati bit toga učenja. Naravno, jedna je mantra dovoljna da spasi one koji su izoštrili intelekt te žarko žele izbjeći ciklus rađanja i umiranja.
Za ljude otupjela intelekta koji dopuštaju da njima upravljaju osjetila i povode se isključivo za svjetovnim zadovoljstvima, svaki je savjet, ma kako koristan bio, samo gubitak vremena.
Atman je poput oceana; želite li nekoga poučiti o oceanu, ne morate od njega tražiti da ga cijelog popije. Jedna kapljica stavljena na jezik dat će mu potrebno znanje. Isto tako, želite li znati upanišade, ne morate slijediti svaku mantru. Naučite i iskusite skriveno značenje jedne mantre i moći ćete nepogrešivo ostvariti cilj. Učite i provodite. Naučite provoditi – to je tajna poučavanja.
kalpa – oznaka za jedan dan u životu Stvoritelja (Brahma) na kraju kojega dolazi do uništenja svijeta; t r a j a n j e tog razdoblja odgovara trajanju tisuću mahayuga, odnosno 4 320 000 000 godina.
