Opraštanje

Opraštanje Znači da ste odustali od žaljenja i time otpustili tugu. Do toga prirodno dolazi jednom kad shvatite da žaljenje ne služi ničemu osim kako bi ojačalo lažno ja.Opraštanje znači kako se ne opirete životu – da mu dopuštate da živi kroz vas. Druge su mogućnosti bol i patnja, jako ograničen protok životne energije, a u mnogim slučajevima i tjelesna bolest. Svoju pažnju svjesnost usmjerite na to da osjetite emociju koja vas obuzima i provjerite drži li se vaš um nekog obrasca žaljenja, kao što su okrivljavanje, samosažaljenje negodovanje, koji bi mogao hraniti tu emociju. Ako je tako, to znači da niste oprostili.
Neopraštanje je često usmjereno prema drugoj osobi ili prema sebi, ali može biti usmjereno i prema bilo kojoj situaciji ili stanju – prošlom, sadašnjem ili budućem – koje vaš um odbija prihvatiti.
Da, neopraštanje može biti usmjereno čak i prema budućnosti. To je odbijanje uma da prihvati nesigurnost, da prihvati činjenicu što je budućnost potpuno izvan njegove vlasti. Neopraštanje je priroda uma, upravo kao što lažno ja utemeljeno u umu, odnosno ego, ne može preživjeti bez borbe i sukoba. Ego je taj koji ne oprašta, to bi se trebalo razumjeti. Ego se tako održava zahvaljujući zbirci emocionalnih uvrijeđenosti. On nosi svoje osobne ogrebotine i to su niti zahvaljujući kojima on postoji.
Ego aktivno sakuplja povrede i uvrede i čak i onda kada ga to vrijeđa, jer bez tih povreda ego bi bio doslovno ništa. Prvi manevar ega da izađe na kraj sa tom uvrijeđenošću jeste da pokuša druge natjerati da priznaju svoje greške. ”Povrijedio si me – reci da ti je žao”. Ponekad ovo pomaže egu da se privremeno osjeća bolje, ali to ne može iskorijeniti početni uzrok. I često se desi, ukoliko se osoba izvini, slijedeći rezultat je da ego počinje mrziti. ”Znao sam da si mi to uradio, vidiš upravo si mi to priznao.” Temeljno raspoloženje ega je nikada ne oprosti – nikada ne zaboravi.

Ono što ego ne pokušava je oprostiti, jer bi to značilo podrivanje samog njegovog postojanja. Oprostiti drugima uvrede, stvarne ili zamišljene, znači oslabiti granicu između sebe i drugih, rastopiti taj osjećaj odvojenosti između subjekta i objekta. I tako opraštanjem svjesnost teži osloboditi se ega i njegovih uvrijeđenosti i da se umjesto toga vrati svjedoku, sebstvu koje vidi i subjekt i objekt na isti način.
Kada volite nesebično vi ne prosuđujete druge, već imate Voljenu (Nesebičnu) Dobrotu i razumijevanje. Vi šaljete blagoslove svima, pomažete da se oslobode od njihovoga umnoga neznanja, zaboravnosti i sebičnosti-ukratko, dopuštajući im da žive njihove živote i ispune njihovu karmu, kako oni smatraju ili za potrebno. Tako radeći, vi automatski blagoslovite vaš sklop um- duh sa opraštanjem, sa ciljem da budete humani.

Jeadan svjestan vid opraštanja je i nereagovanje. Oprostiti znači prevideti ili preciznije prozreti – prozreti kroz ego i time dopreti do zdravog razuma, koji je osnovni deo bića svakog čovjeka

Druga riječ za odustajanje od reakcije je opraštanje.

Oprostiti znači stvarno vidjeti, odnosno vidjeti ono što je iza ega, zdravu dušu koja je bit svakog ljudskog bića. Ego voli žaliti i zamjerati ne samo drugim ljudima, nego i situacijama. I prema osobama i prema situacijama možete se odnositi na isti način: pretvarati ih u neprijatelje. Uvijek se podrazumijeva: ovo se bi trebalo događati, ne želim biti ovdje, ne želim to raditi, prema meni se nepravedno postupa.

Nevinost, nepovređivanje, opraštanje čak i najvećem neprijatelju, istinoljubivost i vera u Gospoda – sve su to različiti zaveti. Ne plašite se ako niste savršeni u svakom od njih. Radite i uspećete. Onaj ko se odrekao svih vezivanja, svakog straha i svakog gneva, onaj čija je čitava Duša ušla u Gospoda, onaj ko je našao utočište u Gospodu, čije je srce pročišćeno – sa bilo kojom željom da dođe Gospodu, On će mu je uslišiti.
Opraštanje je način da se čovjek oslobodi od svog malog ja i da se sjeti svog pravog sebstva. Um (ego) ne može oprostiti. Samo vi to možete učiniti. Vi možete postati prisutni, ući u svoje biće ili sebstvo, osjetiti živo spokojstvo i duboku tišinu koji zrače iz Bića. Karakter ispunjen ljubavlju sadrži u sebi sve ljudske vrijednosti.Ljubav je tada suosjećanje, obzirnost, opraštanje,  uzajamno poštovanje, nesebičnost i toleranciju.

Zato je Isus rekao: »Oprostite prije nego što uđete u hram«. Onoga trenutka kad uistinu oprostite ponovno ste prisvojili svoju moć, oduzevši je umu.

Ostali članci u kategoriji: “Dimenzije uma”

• O umu
• Dimenzije uma
• UM i njegova priroda
• Osjetilno reagiranje
• Uvjetovanost
• Kreativne funkcije uma
• Naša stvarnost je poput holografskog interneta
• Kada počinje duhovno traganje?
• O čudima
• Uzrok prianjanju
• Jesmo li mislioci ili znalci?
• Iluzija vremena
• Opraštanje
• Moć uvjeravanja
• Kontrola uma
• Ljubaznost
• Unutrašnji instrumenti (antahkarana)
• Ljubav nasuprot ovisnosti
• Emocije i reakcije
• Um kao gospodar
• Na svoj način
• Sklonosti
• Koja je svrha svega što radite?
• Bezlični Ja
• Trenuci kad smo bez Ega?
• Jednostavnost
• Trening uma
• Mehanizam uma
• Osjećaj za vrijeme
• Iste riječi, razne razine
• Ništa se ne događa snu
• Relativno nesavršeni
• Zadrži Um
• Dva aspekta uma