Skip to main content

Pažnja je jedan od najtežih pojmova za objasni riječima – ne zato jer je to komplicirano, nego zbog toga što je to jednostavno i otvoreno. Isti problem se pojavljuje u svakom polju ljudskog iskustva. Najosnovniji pojam je uvijek najteže objasniti.

Pažnja je fini proces  koji koristimo u samom ovom trenutku, činjenica da ovaj proces leži iznad i iza riječi to ne čini nestvarnim – upravo suprotno

Pažnja (zadubljenje, pozornost ) se razvija vježbanjem pozornosti. To je isto kao vježbanje mišića. Svaki put kada vježbaš ti ih po malo povećavaš. Činiš ih malo jačim. Sama činjenica da si osjetio buđenje senzacije znači da si poboljšao svoju moć pažnje

Pažnja vas može učiniti slobodnim. Međutim, postoji druga situacija bez izlaza. Pažnja ne reagira na ono što vidi. Ona jednostavno vidi i shvaća. Pažnja je suština strpljenja. Dakle, sve što god vidite jednostavno mora biti prihvaćeno, obznanjeno i nepristrano promatrano. Ovo nije jednostavno, ali je u potpunosti potrebno. Mi smo neznalice. Sebični smo, pohlepni i oholi. Požudni smo i lažemo. Ovo su činjenice. Pažnja znači vidjeti ove činjenice i sa sobom biti strpljiv, prihvaćajući sebe onakvim kakvi jesmo. To ide protiv naravi. Ne želimo sebe onakvima kakvi jesmo.
Mi to želimo poricati. Ili promijeniti  ili opravdavati to. Ali prihvaćanje je suština pažnje. Ako želimo razvijati pažnju onda moramo prihvatiti ono što pažnja otkriva. To može biti dosada, razdražljivost ili strah. To može biti slabost, nedostatnost, ili mane. Što god to jeste, takvi smo. To je ono što je stvarnost.

Mindfulness (Pomna Pažnja – zadubljenje) je engleski prijevod pali riječi Sati. Sati je aktivnost.
Što je to točno?
Nema preciznog značenja, ne u riječima. Riječi su stvorene iz simboličkih nivoa uma i opisuju one stvarnosti sa kojima se bavi simboličko mišljenje. Pažnja je pred-simbolična. To nije sputano logikom.
Pažnja je svjesnost o promjenama, to je promatranje toka iskustva. To je promatranje stvari dok se one mijenjaju, to je viđenje rađanja, rasta, i dozrijevanja svih fenomena. To je promatranje, propadanje i nestajanje fenomena. Stvarno iskustvo leži iznad riječi i iznad simbola. Pažnja može biti doživljena – prilično lako – i može biti opisana, onoliko dugo koliko u umu držiš da su riječi samo prsti usmjereni na mjesec. Oni nisu sama stvar.

Pažnja je stvarnost koja daje poticaj riječima – riječi koje slijede su samo blijeda sjena stvarnosti. Tako, je važno shvatiti da sve što ovdje slijedi jeste analogija. To neće stvoriti savršen smisao. To će uvijek ostati iznad verbalne logike.

Pažnja jednostavno prihvaća ono što je tu. Ako se želiš razvijati u pažnji, strpljivo prihvaćanje je jedini smjer. Pažnja se razvija samo na jedan način: neprekidnim prakticiranjem pažnje, jednostavno  pokušavajući biti pažljiv, a to znači biti strpljiv. Proces se ne može postići silom i ne može se požurivati. To ide svojom vlastitom brzinom.
Koncentracija i pažnja idu ruku uz ruku u praksi meditacije.
Pažnja  (zadubljenje, pozornost ) usmjerava moć koncentracije. Pažnja je direktor operacije. Koncentracija pruža moć kojom pažnja može prodrijeti u najdublje nivoe uma. Njihova suradnja dovodi do uvida i shvaćanja. Oboje moraju biti kultivirani uravnoteženo. Samo malo više naglaska je dano pažnji jer je pažnja centar meditacije. Najdublji nivoi koncentracije nisu potrebni za posao oslobođenja. Ipak, ravnoteža je veoma važna. Previše svjesnosti bez smirenosti da je uravnoteži će dovesti do podivljalog, previše osjetljivog stanja sličnog kao kod zloupotrebe opijata Previše koncentracije bez uravnoteživanja svjesnosti će dovesti do sindroma “okamenjenosti”. Meditant postaje tako spokojan da sjedi kao stijena. Oba ova stanja trebaju biti izbjegnuta.

Koncentracija je povećalo. Ona stvara intenzitet  potreban da se vidi u dublje dubine uma. Pažnja odabire objekt na koji će se povećalo usmjeriti i promatra kroz povećalo da vidi što je tamo. Sama koncentracija ne pruža perspektivu o sebi. Ona neće osvjetliti osnovne probleme poput sebičnosti i prirodu patnje. Ona može biti korištena da se kopa duboko po psihološkim stanjima. Ali čak i onda, snage egoizma neće biti shvaćene. Samo pažnja to može učiniti. Ako pažnja nije tu da gleda u povećalo i vidi što je bilo otkriveno, onda je sve to za ništa. Samo pažnja razumije. Samo pažnja donosi mudrost

Pažnja nije intelektualna svjesnost (razmišljanje). To je upravo ovdje, to je budno stanje života, pažljivo učestvovanje u tekućem procesu življenja. Pažnja je promatranje stvari od trenutka do trenutka, neprekidno. To je promatranje svih fenomena – fizičkih, mentalnih ili emocionalnih – što god se trenutno zbiva u umu.

Pažnja je promatranje osnovne prirode svakog prolaznog fenomena. Jednostavno se sjedi i promatra prikazivanje. To je viđenje kako nas stvari navode da osjećamo i kako mi na njih reagiramo. To je promatranje kako one djeluju na druge.
U Pažnji, smo nepristrani promatrači čiji je jedini posao da slijedi neprekidno prolazeće prizore unutrašnjeg univerzuma.


Ostali članci u kategoriji: “Studijski kružoci”

[showposts category=”133″ num=”99″]

Join the discussion 2 komentara

  • Gost napisao:

    Pitam jer sam zbunjen, svjesnost o fizičkom tijelu da li prethodi svjesnosti o emocionalnom ili mentalnom tijelu?

  • girija napisao:

    Energetska tijela i tijela želja (u svjetovima i dimenzijama) služe kao sredstva Sebstva za svijest, spoznaje, prilagodbe, osjetila i izražavanja. energetskih tijela povezane sa dušom
    Iako je uobičajeno vjerovanje da postoji pet energetskih tijela, eterično, astralno, mentalno i duševno tijelo, plus fizičko tijelo kojem oni korespondiraju u strukturi i funkciji, zapravo to nije potpuna slika. Ljudska bića su božanska bića, ne stvorena po slici Boga već Božanstvena manifestacija Sebstva. Svako energetsko tijelo bez obzira da li egzistira u svijetu duha, intelekta ili duše je sastavljeno od nekvalificirane energije u čvrstom i plinovitom stanju.
    Važno je razumjeti pojam „biti svjestan“ Vrlo je teško biti neprekidno svjestan. Većina ljudi ima mehaničku svijest, i sve što rade drže se rutine, nikad ne idu duboko. Čovjek postaje svjestan vrlo rijetko i to su trenuci duboke ljubavi, tada vidi stvari u drugačijem svjetlu, ali to je za kratko.
    Sve ovisi o tome koliko obraćaš pažnju na fizičke, mentalne i emocionalne aktivnosti koje se odvijaju unutar tvog polja iskustva dok si svjestan sebe..

Komentiraj