Svaki čovjek, pa i onaj najprimitivniji, osjeća da se njegova suština ili biće nalazi u srcu.
Jedan je znameniti yogin ovako rekao jednome od svojih učenika: “Sjedi udobno nasuprot meni, tako da ti tijelo ne smeta i ne sputava te ni na koji način. Zatvori oči. Premjesti svijest iz glave u srce, jer se ondje nalazi Suština, naše Biće. Ne misli ni na što. Misli samo na svoj vlastitu Suštinu sve dok ne postaneš ta Bit.” I to je bilo sve, cijela pouka.
U tih je nekoliko rečenica sadržana cijela raja-yoga. Tek u trenucima kada su se u učeniku pojavljivali posebni unutrašnji doživljaji, ponekad bi mu davao nužne upute koje su najčešće svodile na sljedeće:
“Ako nešto u svome biću vidiš, čuješ ili doživiš, ne obraćaj na to pažnju, riječ je samo o uzgrednim i popratnim pojavama. Svu svoju pozornost neprestance usredotoči na srce, na svoju vlastitu Suštinu ili Biće.” Onaj kojem takvo nešto pođe za rukom, može s punim pravom smatrati kako se već nalazi na cilju. Učitelj nije više objašnjavao niti jednu pojedinost
Kada u Indiji učitelj kaže: “Sjedi”, to znači da se valja spustiti na pod i zauzeti položaj lotosa.
I za Europljanina je najbolje i najprikladnije da yogu vježba u tom položaju, jer se u njemu najlakše postiže savršena unutrašnja ravnoteža i sklad. Snage i strujanja u čovjekovu tijelu u tom će položaju biti u besprijekornoj ravnoteži, a rad srca znatno olakšan smanjenom količinom krvi koju otprema u noge. Taj je položaj prije svega pogodan za kralješnicu, tako važan instrument na putu u nadsvijest. Ako je ovaj položaj nekome ipak neudoban, ne mora silom nastojati da se u njemu zadržava duže vrijeme. Izuzev toga, noge se ne moraju niti prekrstiti.
Nalik položaju lotosa, padmasana, vježbe se mogu izvoditi i u položaju koji se naziva sidhasana, a u kojem se jedna noga nalazi gore, dok druga počiva na donjem položaju. Ako nismo navikli ni na takav položaj, slobodno možemo vježbati u udobnom naslonjaču. U svakom od položaja izuzetno je važno da kralješnica bude uspravna i nikad ukrućena. Ruke bi trebale, ako je to moguće, počivati na koljenima, oči bi valjalo držati zatvorenim, te svu pažnju usmjeriti prema unutrašnjosti, na vlastito Biče. Ako se ne zadovoljimo samo približnim osječajem unutarnje biti i mjesta njezina sjedišta, već nastojim posve točno istražiti njezino središte i korijen, iznenadit ćemo se kada nam u početku ne pođe za rukom da ih pobliže odredimo. U središte Bića nije lako dospjeti.
Ako svu svoju pažnju usmjerimo na vlastito JA, te silom pokušamo prodrijeti u svoju Suštinu, iskusiti ćemo njezinu obavijenost mnogim koprenama. Tek nakon ustrajne i intenzivne koncentracije i usmjeravanja pažnje, postupno se podiže koprena za koprenom.
Tom jedinstvenom osjećanju valja pripisati činjenicu da su mistici svih vremena Suštinu/Biće uspoređivali sa cvijetom s bezbroj latica Taj cvijet se sasvim polako i postupno razvija, rastvarajući laticu za laticom kako bi naposljetku, sasvim se rascvjetavši, pokazao svoju unutrašnjost, a tragatelji u njemu pronašli bit koja obasjava svojom svjetlošću i zrači snagom i pouzdanjem. U Indiji se slikovito predstavlja u obliku lotosa, dok se muški lik, koji se nalazi u sredini i simbolizira božansko Biće, naziva Ishvara ili Krishna.
Mistici srednjeg vijeka u Europi zorno su prikazivali Bit Svega kao ružu, dok su muški lik, koji se nalazi u njezinoj sredini, nazivali Isusom. Kineski su mistici Božansku Suštinu nazivali Tao. Ne klonimo duhom, ako središte našeg Bića ne nađemo sasvim lako i već na prvom koraku. Nepokolebljiva volja, ustrajnost i strpljenje zasigurno će nas dovesti do cilja.
Suština koja u nama svijetli i čeka da se do nje probijemo, nalik mnogim drugima, ustrajnom borbom i marljivim trudom, zahtijeva da uklonimo sve one nametljive misli koje nas obuzimaju, te da ih naposljetku svladamo i odstranimo.
Razmišljanje je biblijska zmija koja nas zavodi i mami da skrenemo s puta kojim smo krenuli. Obratimo li pozornost samopromatranju, primijetit ćemo da smo u neprestani vrtlog misli upleteni od vremena progonstva iz raja. Misli neprekidno odvlače pozornost s unutrašnje usredotočenosti, te je usmjeravaju na razne predmete u vanjskom svijetu. Ne obraćajmo na to pažnju!
Zapitajmo se radije: “Tko” je onaj tko neprestance misli? Odgovor “Ja” vratit će nas na put koji vodi izravno u središte. Kada nam nakon pomnjivog vježbanja naposljetku pođe za rukom približiti se vlastitoj iskonskoj Suštini, bar na kratak tren, naša će svijest stati prodirati u sve dublje i dublje slojeve.
