Patańđali Yôga-sûtrâňi
Joga je jedan od šest sistema indijske filozofije, sročenih kao potsetnici, u tezama.
YS su jedno od Vrhunskih djela posvećeno razvoju i stanjima svijesti kroz koja osobe prolaze u svom životu. Svaki od aforizama govori o stanju svijesti koji se “događaju” svim osobama bez razlike na kojem se mentalnom nivou trenutno nalaze.
Razlika je u tome sto osobe koje napreduju putem “Yoge” prepoznaju i nadograđuju stanja svijesti, dok “obične” osobe ta stanja ne zapažaju ili ih ne dovode u vezu sa svojim životnim događanjima. Naravno mnoga od stanja navedenih u YS su prvenstveno Yogistički obavezne etape u kojima se događaju vrtlozi svijesti nerazumljivi-neshvatljivi za običnu svijest.
Osnova YS je da “olakša”-“pojednostavi”-“usmjeri” osobu na putu Yoge (oslobođenja) ili uzdizanju stanja svijesti. Težnja svih osoba je; da dozive ili dođu do oslobođenja. Na putu ka tom ostvarenju YS su od velike pomoći onima kojima to sve nije dano već nazovimo “samim rođenjem”. Činjenicu da su pojedini znameniti indijski mudraci poput Kapile i Patañjalija pokazali veliku oštroumnost u svojoj analizi uma i materijalnog svijeta
Vedsko učenje nas vodi da postepeno mijenjamo sklonosti svojih osjetila, volju i um te da oni budu naši pomagači u postizanju duhovnog cilja a ne da ostanu naši neprijatelji. Bez obzira je li čovjek mudar ili neznalica, tako dugo dok tijelo traje njegove se funkcije odvijaju u skladu s njegovom prirodom. Utjelovljena osoba također odgovarajuće funkcionira u svijetu, vezano ili nevezano. Razlika između tog dvojeg leži u mentalnim sklonostima. U slučaju mudrih postoji oslobođenje, a u slučaju neznalica postoji ropstvo. Tako dugo dok postoji tijelo, bol ce biti bolna, a ugoda ugodna, ali mudri nisu vezani ni za jedno od toga. Uživajući u ugodi i pateći u patnji čini se da se veliki ljudi ponašaju kao neznalice, iako su oni doista prosvijetljeni. Mudri se u društvu ponašaju prikladno, iako su unutar sebe slobodni od bilo kakve potrebe za prilagođavanjem.
Patanđalijeve Joga – sutre podeljene su u četiri knjige (pade): Samadhi, Sadhana, Vibhuti i Kaivalya. Ovdje su primjeri prva dva aforizma u komentaru Swami Vivekanande
Sutra I
atha joganušasanam Prijevod:
Sada /u ovo povoljno vrijeme prelaska, po tradiciji počinje/ konačno učenje o Yogi. Riječ atha znači «sada», a u širem smislu ukazuje na povoljni trenutak transformacije i egzistencijalnog prelaska koji nas otvara ka rastu. Zapravo riječju atha (sada), Patanjali direktno oslovljava svoje učenike ovim pozivom: «Došli ste sa drugih studija i pripremnih iskustava, stoga ste sada spre, percepcija,mni da pristupite disciplini Joge». Ovaj početni poziv Patanđalija odmah razjašnjava da u Jogi ne tragamo samo za teoretskim znanjem već da posebnu vrijednost ima njegova praktična primjena.
Pravilna percepcija vremena i njegovo pravilno korištenje sačinjavaju jedan od objekata proučavanja u Jogi jer vrijeme je veoma važan element koji se mora koristiti sa najvećom pažnjom. Ovo je značenje izraza anušasana: predlog anu (iza, pored) ukazuje da ne možemo improvizirati stvari, već trebamo slediti disciplinu (šasana) koja se mora naučiti i praktikovati u određenoj školi, koja se zove Guruparampara ili Sampradaya.
Nauka o Jogi, koju je naučno iznio Patanđali u Jogasutrama tradicionalno se smatra da je znanje koje transcendira vreme, oduvijek se prenosi od Učitelja na učenika u silaznom procesu i stoga je inicijativno po prirodi.
Patanđali ukazuje da su učenja o Jogi namijenjena samo onima koji su spremni da razumeju vrednost ovog duhovnog znanja i voljni da praktikuju čak i po cenu velikog ličnog žrtvovanja. Ove osobe su voljne – napustiti loše navike iz svoje prošlosti i – iluziju da će dostići sreću jureći za prolaznim svijetovnim zadovoljstvima.
Sutra II
jogaš ćitta-vritti-nirodhah Prijevod:
Joga je kontrola modifikacija umnog polja. Ova sutra predstavlja definiciju cijelog djela.
U Joga – daršani riječ ćitta ukazuje na cijelu psihičku strukturu, osnovni arhiv uma koji određuje njegovu konfiguraciju (oblik) i nivo svjesnosti individue. Sastoji se iz manasa, buddhija i ahamkare. Percepcija baš kao što je ljudsko biće kombinacija fizičkog tijela, psihičkog tijela i duše, tako je po filozofiji Joge i Samkhye i čitav manifestirani svijet misao kristaliziran u energiju i materiju.
Univerzum je stvoren kroz želju Vrhovnog Bića i stoga je božanski Kozmički Um izvor svega, on prožima i održava sve. Stoga možemo opisati svaki fizički objekt kao kristaliziran um. Sve što postoji ispunjeno je psihičkom energijom. Svaka stvar odašilje neku vrstu vala iz sebe – to su tanke vrpce psihičke energije (pratjaja) koje privlače i uslovljavaju um koji se na njih koncentrira, obmotavajući ga, i primoravajući individuu da se kreće u skladu sa svojim automatskim ponašanjem koje konačno postaje njegova priroda. Kako se sve to događa ? Pažnja je jedan izvanredan fenomen, neka vrsta psihičkog lasera, koji kada se fokusira na nešto, obasja ga i izvlači njegove unutrašnje odlike. Svaki objekt stimulira naš čulni aparat. Čula transformiraju ovu energiju iz jedne frekvencije na nižu. Ona se prenosi kroz nervni sistem do određenih dijelova u moždanoj kori.
Ovaj modificirani unutarnji val postaje vritti, val ili modifikacija uma. Čulni organ prenosi energiju i modificira je, baš kao što mikrofon transformira zvučnu energiju, govor, u elektronske valove koji postaju prikladni za snimanje na magnetnoj podlozi. Funkcija oka – vid, funkcija kože – dodir ili funkcija slušanja su sve vrlo prefinjene funkcije i njihovi instrumenti su dragulji vrhunske tehnologije, ali mogu raditi samo kada su povezani sa atmanom. Kada vidimo, to je pomoću oka i pomoću čitave nervne strukture koja je potrebna za proizvodnju vizualnog iskustva, poput optičkog nerva i njegove veze sa zadnjim djelom mozga, ali onaj ko vidi je atman.
Tok psihičkih sadržaja objekta, stimulira više od jednog čulnog organa i nakon nekoliko prolaza dobiva svoje mjesto u umu. Svaka vrsta ima posebne modalitete za percepciju i saznanje, a unutar iste vrste razlike u individualnoj karmi uzrokuju različitu interpretaciju čulne percepcije. Poruka koja se pojavljuje u umu je zajednička u okviru vrste kojoj pripadamo, ali značenje se može dosta razlikovati u skladu sa individualnom karmom: Ja mogu vidjeti ovaj džemper kao bijel ne zato što je stvarno bijel, već zato što ga nervni sistem moje vrste i fizički organ oblikuju kao «bijelog». Fenomen boje se bazira na vibraciji energije koja se izražava u frekvencijama: posebna frekvencija proizvodi psihički događaj koji moj mozak oblikuje kao «bijelo». Slijepi miš, na primjer, koji uglavnom opaža ultrazvuke, imat će drugačiji događaj čak i kada je stimuliran valovima iste frekvencije, jer nervna struktura njegove vrste proizvodi različitu percepciju. Isto se događa i sa zmijom koja vidi svijet oblikovan kroz infracrvene frekvencije: sigurno neće imati istu percepciju ovog džempera koga mi opažamo kao bijelog.
Vede kažu, a potvrđeno je i opažanjem, da svaka vrsta koristi različite čulne, umne i intelektualne strukture vidjeti i iskusiti svijet. Višestrukost percepcija razotkriva da su sve karmičke vizije iluzorne, jer ista stvar se može opaziti na neograničeno mnogo načina. Ovo također objašnjava zašto neki ljudi žive u pesimizmu i tjeskobi a neki u optimizmu i radosti. Što god vidimo oko sebe opažamo na poseban način jer smo život za životom izgrađivali naš način doživljavanja realnosti i tako došli do ideje da je ono što vidimo objektivna realnost. Napredovanjem na duhovnom putu možemo naučiti kako raditi direktno na našim strukturiranim percepcijama.
Tradicija nam govori o tri osnovne vizije koje se nazivaju adhibautika, adhidaivika i adhjatmika. Prve dvije su karmičke, ili tipične za uslovljena živa bića, dok treća, čista vizija, pripada spoznatim dušama. One opažaju svijet kao savršeni projekt koji izražava potpunu ljepotu. Pročistivši se od uzroka karmičke vizije spoznata duša vidi sve u svojoj čistoj i izvornoj svijesti. Slika koja se pojavi u umu traje kratko, a na nivou čula njeno postojanje je još privremenije. To možemo opaziti ako na nešto usmjerimo pažnju a zatim prekinemo čulno iskustvo i provjerimo trajanje slike u umu. Neinformirana osoba će vjerovati da je iskustvo gotovo ali to nije slučaj.
Putovanje percepcije nastavlja do vrlo bitnog dijela naše psihe, koji je odgovoran za našu jedinstvenu viziju i razumijevanje svijeta, kao i za sva uznemirenja ličnosti: to je ahamhara ili lažni ego. Ovo je odraz sebstva stvoren uslovljenostima, ili lažnim poistovjećivanjem: «Ja sam čovjek, žena, profesor, general, muž, žena, sin, otac,….». Ništa od ovoga nije stvarno, ali za one koji se poistovjećuju sa tim ulogama one izgledaju potpuno stvarne, dok su zapravo samo teške prepreke koje se trebaju prevazići. Sljedeći dio našeg psihičkog aparata koji prima ovu percepciju je buddhi ili intelekt. Samkhya najviše ističe buddhi u ličnosti ljudskog bića. U Kathopanišadi je opisano da duša sjedi u kočiji, buddhi je vozač, manas predstavlja uzde, konji su čula a tijelo je kočija. Vanjski organi, zajedno sa manasom i ahamkarom su kao lampa.
Sve ono što obasjaju i prikupe predstavljaju buddhiju da formira krajnji pojam o određenoj stvari. Modifikacija buddhija se događa u obliku spoznaje objekta. Koristim riječ modifikacija, jer buddhi već posjeduje prošle impresije koje se sada modificiraju novim impresijama. Grubo i suptilno tijelo zajedno sa buddhijem pripadaju prakriti i stoga ne posjeduju svjesnost, ali zbog duše oni odbijaju svjesnost. Međutim svjesnost ne prelazi na njih već se samo reflektira.
Na sličan način, duša prima znanje i iskustva kroz buddhi, ali je buddhi taj koji je modificiran, a ne puruša – duša, koja nije podložna transformaciji. Tako imamo dva istovremena događaja: – prvi je modifikacija buddhija zbog novih impresija. – ta modifikacija se odražava na purušu tako da i ona može da iskusi isto. Odnos između buddhija i puruše je poput ruže koja se odražava u kristalu. Ne dolazi do pravog prelaska boje u kristal, ali odraz postoji. Stoga nema pravog prijenosa modifikacije već samo njen odraz. Putovanje vrittija se ne završava na nivou buddhija. Kada smo nešto duboko analizirali, osjećamo se zadovoljni jer smo završili zadatak, ali takav emocionalni sadržaj teče u dimenziju koja nema fizičke granice: u podsvijest. Podsvijest – izvorni termin je karmašaja – to je mjesto gdje se skladište sve emocije, svaka misao i percepcija. Sve naše impresije su sačuvane u podsvijesti za manje od jedne sekunde, stvarajući tragove u psihi koji se zovu samskare. Više istih impresija od tragova prave brazde koje se nazivaju vasane i predstavljaju sklonosti.
Tako samskare predstavljaju posredni uzrok svih stanja uma i individualnog ponašanja, automatskih odgovora, kompleksa, opsesija, navika. U skladu sa prirodom osobnih samskara, a otud i vasana, osoba razvija specifičan mentalitet, koji kreira specifičan način djelovanja.
Svako djelo je materijalizacija (kristalizacija) misli. Dijela koja se ponavljaju kreiraju navike, navike kreiraju karakter, a karakter oblikuje sudbinu. Karma je vrlo kompleksan pojam. Razumijevanjem funkcioniranja našeg psihičkog aparata možemo bolje shvatiti zakon karme. Zamislimo našu podsvijest kao veliko skladište koje u sebi nosi svu karmu, iz nebrojenih života, u obliku utisaka ili sjemena koja konstantno stvaraju sklonosti. Misaoni obrazac na koji se naviknemo, bio pozitivan ili negativan bit će potaknut ili izazvan vrlo lako, i vraćat će se iznova, ponekad poput opsesije.
Sklonosti i navike koje se ponavljaju postaju jače i jače, rastu i šire svoje korenje, čak i dok spavamo. Na taj način one određuju naš život, našu smrt i sljedeće rođenje. Možemo izabrati misli koje će nam pomoći da napredujemo u duhovnoj evoluciji, znajući da misli stvaraju stanje našeg uma i viziju svijeta: stoga je od suštinske važnosti da znamo gdje da usmjerimo pažnju, a odakle da je odvratimo.
Ova sposobnost diskriminacije nam omogućava da usmjerimo svoj život. Izbori koje pravimo u vezi hrane, partnera i zanimanja, odnosno posla koji obavljamo, su suštinske odluke jer u nama projekciju vrittije koji će formirati stanje našeg uma na jedan ili drugi način, i stoga su direktno povezani sa kvalitetom našeg života.
